Tri načina da ugodite sami sebi

Otpustite brige i zamjerke, oprostite sebi i drugima

sleeping baby by Vato Bob/flickr

Prije spavanja legnite na leđa i kronološki se vratite na početak dana. Što vas je iznerviralo,  povrijedilo, gdje smatrate da ste vi pogriješili. Prisjetite se svakog od tih događaja i osjećaja i jednog po jednog otpustiti kao balon na uzici. Ne treba vam to više, pogotovo ne tijekom noći.

Kad ste to sve otpustili pobrojite na isti način sve što vam je tijekom dana bilo ugodno, sve za što ste zahvalni (male stvari kao tuš i doručak ne zaboravite). Tako ćete potaknuti lučenje hormona sreće što će vam znatno utjecati na kvalitetu sna. Spavat ćete ko' beba.

Ja u posljednje vrijeme usred ove vježbe najčešće zaspem.

Otresite stres

Stanite uspravno, lagano raširenih nogu. Počnite tresti cijelo tijelo, posebno ruke i noge i tako se oslobađajte svih opterećenja, negativnih misli, srdžbe i brige. Popratite to snažnim glasnim izdisajima. Kada se umorite stanite, duboko dišite pa ponovite još nekoliko puta.

Aktiviranje energije

Stimulirajte svoj limfni ili krvni optok tako da lagano stisnutim šakama udarate cijelo tijelo odozdo prema gore, najprije lijevu a zatim i desnu stranu tijela. Ponovite nekoliko puta.

Osjetit ćete kako vam se stanice bude i aktiviraju.

Svaku od ovih vježbi možete začiniti s nekoliko rundi EFT-a dok govorite: "Biram ...dalje sami nabrojite". Vi najbolje znate što vam u datom trenutku najviše odgovara.

Oprosti ili vuci sa sobom

Krumpir olakšanja

Derek Lin stručnjak je za financije koji svoje zvanje prožima praktičnom taoističkom filozofijom. Evo jedne priče iz njegove riznice, o krumpirima i umijeću opraštanja.

Jednoga dana taoistički mudrac učeniku dade praznu vreću i košaricu punu krumpira. "Razmisli o svim ljudima koji su te nedavno povrijedili ili govorili ružno o tebi. Posebno promisli o onima kojima ne možeš oprostiti. Svako takvo ime ureži u jedan krumpir, pa ih sve stavi u vreću."

Učenik se sjeti mnogih imena i uskoro mu je vreća bila puna krumpira.

"Tjedan dana ćeš nositi vreću sa sobom, kamo god pošao", reče mudrac. "Nakon toga ćemo razgovarati."

Učeniku se zadaća učinila lakom. Nositi okolo vreću krumpira nije bilo posebno teško. No, uskoro mu je postala teretom. Smetala mu je i sve napornije mu je bilo podići ju na rame, iako je bila jednako teška. Nakon nekoliko dana iz vreće je počelo smrdjeti. Izrezbareni krumpiri počeli su trunuti i vonjati. Ne samo što ih je bilo nezgodno vući svugdje sa sobom, nego je to postalo i prilično neugodno.

Napokon je prošlo tjedan dana. Mudrac pozva učenika i upita ga: "Jesi li razmišljao u vezi s ovim?"

"Jesam", odgovori učenik. "Kad nismo u stanju oprostiti, nosimo te svoje negativne osjećaje svuda sa sobom, kao što sam ja nosio krumpire. Negativnost je težak teret, a s vremenom postaje sve teži i neugodniji."

"Da, upravo se to događa. Što misliš, kako možemo olakšati teret?"

"Težeći da oprostimo."

"Oprostiti jednom čovjeku koji te povrijedio značilo bi ukloniti jedan krumpir iz vreće. Koliko je osoba kojima si spreman oprostiti?"

"Dosta sam razmišljao o tome", reče učenik. "Premda to od mene zahtijeva priličan napor, odlučio sam oprostiti svima."

"Odlično, znači da možemo izvaditi sve krumpire. Je li se ovog tjedna još netko ogriješio o tebe?"

Učenik je kratko razmišljao, a onda priznao da je bilo takvih, premda ga je bilo strah da će se njegova prazna vreća opet napuniti krumpirima.

"Učitelju", upita. "Ako nastavim ovako, neće li u mojoj vreći svakog tjedna biti krumpira?"

"Bit će. Dokle ti god ljudi čine nešto nažao ili ružno govore o tebi, dotle će u vreći biti krumpira."

"Ali ne možemo upravljati postupcima drugih. Kako tao u tom slučaju može pomoći?".

"Do taa još nismo ni stigli. Sve o čemu smo do sada razgovarali je uobičajeni odnos prema opraštanju. Razni filozofi i vjere nas uče istome - treba težiti tome da oprostimo jer to je velika vrlina. Ali to nije tao jer tao ne poznaje težnju."

"Što bi to bio tao?"

"Na to pitanje možeš i sam odgovoriti. Ako su krumpiri negativni osjećaji, što je vreća?"

"Vreća je... da nema vreće, ne bih imao u čemu držati krumpire. To je, dakle, nešto u nama što nas tjera da se zadržavamo na osjećaju povrijeđenosti... Znam što je to kod mene: previše držim do toga koliko vrijedim."

"I što će se dogoditi ako prestaneš do toga držati?"

"Tada mi se bilo što što bi ljudi mogli reći ili učiniti neće činiti tako velikim."

"Ako je tako, ne moraš više urezivati imena u krumpire. To znači da nema više tereta, nema više smrada. Put opraštanja je svjesna odluka, ne samo da ćeš odbaciti pokoji krumpir, nego da ćeš odbaciti cijelu vreću."

Izvor: Derek Lin, Tao svaki dan

Via positiva

Opraštanje i ne - opraštanje

Često u posljednje vrijeme nailazim na tvrdnju kako se ne - opraštanje može usporediti sa situacijom kada netko popije otrov i čeka da onaj drugi, onaj kojemu ne možemo i nadasve ne želimo oprostiti, od otrova strada.

Opraštanje kako ga ja sve više percipiram ima najviše veze s nama samima. Tim činom otpuštamo toksičnu energiju iz svog sustava jer onaj kojemu zamjeramo ionako pojma nema što se u nama dešava. Njemu je najčešće svejedno; oprostili mi ili ne on živi svoj život. Naš jad i gorčina u većini slučajeva na njega ne utječu.

Opraštanje i nema veze s onim drugim, ono ima veze s nama. Činom opraštanja ne validiramo njegovo djelo; to ne znači da nam je on imao pravo nauditi niti da nas je imao pravo povrijediti.

Ko' opraštam ti nema veze, nagazi ti mene još koji puta kad ti dođe. Ne! Možemo oprostiti ali i dalje ne moramo komunicirati sa zlim "povređivačem". Ne moramo više nikada s njim progovoriti niti riječi niti ga ikada više vidjeti.

Ja ovdje ne zagovaram opraštanje kao moralan čin u stilu: „Tko tebe kamenom ti njega kruhom“. Zalažem se za otpuštanje gorčine, za otpuštanje prošlosti i za zdrav i skladan život u sadašnjem trenutku. (Za više informacija o životu u sadašnjem trenutku pogledajte djela Eckharta Tolle-a, mislim da mu knjige nisu prevedene na hrvatski, no nisam sigurna)

Svrha priče je da mi otpustimo venum i sebi olakšamo život jer onaj tamo baja ionako nema pojma da ga mrzimo. On lijepo i mirno fura svoj život dok se mi u svom čošku iz dana u dan grizemo.

Mi smo dužni brinuti se za sebe i svoje zdravlje, dakle otpustiti ono što nam šteti. Naravno ako ikako možemo. A često ne možemo ili ne želimo. No i to je u redu, sve u svoje vrijeme...

Istina je da čovjeku treba nešto vremena da mu to sjedne, jer ne - opraštanje doživljavamo kao odmazdu ili kao neophodan podsjetnik na učinjeno..

Razmislite, možda se složite sa mnom; iako to i nije važno, mislim slaganje, već je važnije da sebe oslobodite toksičnih osjećaja i energiji zapretenoj u ne - opraštanju omogućite da opet proteče.

P.S I želim spomenuti da nisu svi koji su nas povrijedili zli i opaki; često ljudi niti ne znaju da nas jesu povrijedili. Svi mi imamo različite okidače i različite napise na svojim zidovima iz kojih osjećaj za povredu dolazi.


U nastavku video o opraštanju koji me inspirirao da se na ovu temu osvrnem.

A sad, 'ajte u kino - video je na engleskom. Enjoy!