Healing With The Masters - besplatna online predavanja svjetskih majstora

nedjelja, 25. veljače 2018.

Instrukcije iz francuskog jezika uz coaching s EFT-em



Instrukcije iz francuskog 

 

Prof. francuskog, školovana u francuskom lycée - u vlastitom prostoru daje instrukcije iz francuskog jezika i  kulture koristeći suvremene metode coachinga te tehniku emocionalne slobode (EFT) metodu s područja energetske psihologije.

EFT je izuzetno pogodan za otklanjanje blokada i strahova pri učenju te pripremu za polaganje testova, ispita, mature i prijemnih ispita. Više o samoj tehnici možete pročitati na ovom blogu.

Trajanje sata je 45 min. Cijena instrukcija uz coaching je 200 kn.

Trajanje EFT coachinga bez instrukcija je sat vremena i cijena mu je 400 kn.

Kontakt: 091 2547787 prof. Marina Grgić, EFT i Certified energy coach




Priprema za ispite, maturu, prijemne ispite

Tehnika emocionalne slobode - EFT, suvremena metoda coachinga s područja energetske psihologije izuzetno je pogodna za otklanjanje blokada i strahova pri učenju te za pripreme testova, polaganje ispita, mature i prijemnih ispita. 


Tijekom EFT-a se stimuliraju određene akupunkturne točke što nam pomaže da promijenimo percepciju problema na kojem radimo, te nam smiruje nervni sustav na razini amigdale.

Sat EFT coachinga je 400 kn. Više o samoj tehnici možete pročitati na ovom blogu.


Kontakt: 091 2547787 prof. Marina Grgić. EFT i Certified energy coach




četvrtak, 22. veljače 2018.

Terapeut u Jankomiru - II Odvoze me

Odvoze me


Igorov ton nije baš dozvoljavao raspravu, a i ja sam znala da više nema mrdanja. Dan D je tu. Otišla sam u sobu, spakirala stvari u torbu koju mi je Mario donio iz auta i dok sam iz jedne prostorije šetala u drugu čula sam  razgovor koji je Igor vodio s doktoricom koja mu je bila kontakt.

Rekla je neka donesem medicinsku dokumentaciju vezanu za štitnjaču i prijašnje psihijatrijske tretmane ( kojih je nažalost bilo iako sam im se ja žestoko protivila. No uz ovaj moj Haši ide i depra i da bih nekako funkcionirala nakon puno nagovaranja prije nekih 8 godina sam pristala uzimati antidepresive). A onda sam se sama, prema uputama liječnice s njih krenula skidati taman kada je naš tata u bolnici neočekivano umro.

Ja zombi


Cijelo to vrijeme sam se osjećala kao zombi. Mrtva, kao da me vode na giljotinu, a ja izbora nemam. Moram reći da sam u tom trenutku mrzila i jednog i drugog. Mario je fasovao više jezikove juhe nego li Igor, ali to je dinamika našeg odnosa. Žestoke svađe i veliko prijateljstvo, koje je unazad nekoliko godina, nakon što smo se ponovno našli, nekim čudom unatoč svađama preživjelo.

Obukla sam se, Mario je uzeo moju torbu a ja sam poželjela da me nema. Da nestanem, isparim, ali samo da ne moram u bolnicu. I to u Jankomir koji kao i Vrapče sa sobom nosi neku zloguku stigmu.

U svom malom životu samo sam jednom bila u bolnici i to zbog dizenterije koju sam pokupila na relaciji Beiruth - Teheran, jednog ljeta kad smo se vraćali doma. I to je sve. Ali sam zato bezbroj sati provela na hitnoj, bolničkim sobama i intenzivnim odjelima na kojima su tijekom vremena boravili naši roditelji i teta za koju sam ja brinula. Od bolnica i doktora imam golem zazor.

Ja živim sama i pomisao da moram spavati u sobi s nepoznatim ženama mi je vrhunac horora. Osim toga i hrčem neujednačeno kao netko tko ima apneu, a to mi ne donosi dodatne bodove kod potencijalnih cimerica.

Nemam posla s vama


U autu sam sjela otraga, dajući tako do znanja da ne želim imati posla ni sa jednim od njih. I dok su po Slavenskoj promicale zgrade, ja sam u sebi vrištala. Plakala nisam jer otkako je depra krenula, ja nisam niti jedne suze ispustila. Ja koja sam oduvijek kao i naša mama bila poznata plačljivica.


Moram reći da su mi nedostajale te suze, kao i uživanje u kavi i hrani, Male sitne radosti koje život znače. Što je depra bila dublja to je i moja osjetljivost /empatija postajala sve veća. Kao da sam odjednom izgubila kožu i mogućnost da se odvojim od vanjskih zbivanja, ljudi. Sve što sam čula i vidjela me prestrašno pogađalo. Do te mjere da su otpale sve stvari u kojima sam uživala: .gledanje serija, čitanje knjiga, druženje s ljudima. Sve me je previše pogađalo.

Ko' bez kože sam - sve me pogađa


Odjednom mi je postalo smrtno dosadno - meni kojoj dosadno nikada nije.Ništa za gledati, niti jedna knjiga mi nije bila po volji. Dugi jebeni sati su bili preda mnom svaki dan tih 7 mjeseci moje muke. Samo sam skrolala po Faceu, satima. A kako sam bila neaktivna, ništa nisam sama objavljivala, niti išta lajkala Face mi je prikazivao same strahote prema svom nahođenju. Silovanja, maltretiranja, ubistva i druga lijepa zbivanja na globalnoj razini.

Možda sam izgubila prijatelje


Prijateljice koje su me zvale na kavu ili izlazak su uslijed mojih nećkanja i nemogućnosti komuniciranja nakon nekog vremena odustale. Neke su me zvale i dalje i na moj zahtjev pričale mi što se s njima događa jer ja nisam mogla pričati. A onda su se i one umorile. Nisam im zamjerila, jer tko bi tu količinu depre mogao podnijeti.

Tužna i dosadna


Sedam mjeseci nisam pričala. Ponekad ni po nekoliko dana. A ponekad kad bi me Mario odvukao na kavu, sam samo zurila u njega ili ako sam progovorila jedva da me je čuo, jer su mi se od stresa glasnice stisle i gotovo da sam šaptala. Bila sam tužna i dosadna, kao što je to moj brat jednom rekao.


Sv. Ivan - Psihijatrijska bolnica

 

Stigli smo konačno pred taj hotel od bolnice kako ga je Igor opisao. On je otišao parkirati auto, a Mario i ja smo ušli na hitni prijem. Nigdje nikoga, osim jednog medicinskog tehničara koji je izašao da vidi po kojem smo poslu došli. Ja se vrtim oko svoje osi, tražim izlaz, mogućnost bijega. Valjda još u nadi da mogu zadnji čas nešto promijeniti, da nisam ja ta koju će hospitalizirati i ostaviti u ludnici.

Govorim Mariju :"Ovo ti je zadnji puta da me vidiš. Mene će tu pojesti mrak" i to najozbiljnije mislim. Neće mi biti bolje i spremit će me u neku buksu, zavezanu i ludu, gdje me više nitko neće naći. On me gleda, sav na mukama, ni sam ne zna šta bi mi rekao.

A Vama je sve ovo bez veze


Ubrzo dolazi doktorica koja nas je očekivala. Igor i ja ulazimo u ordinaciju i ona kreće s pitanjima. A meni...mrak. Ne želim usta otvoriti a kamoli pričati o stvarima koje sam na silnim terapijama pretresla milijun puta. Grlo mi se stislo, moj novi psihosomatski poremećaj stisnutih glasnica je opet na snazi.

A vi ste već bila hospitalizirana, pita me.


A Vama je ovo sve bez veze? jedno je od sljedećih pitanja jer vidi žena da ja samo što ne okrećem očima. A možda i okrećem, ne skrivam baš dobro emocije. Ona je i dalje profesionalna, empatična i strpljiva ali ja joj velim:

"Pa da se ne lažemo doktorice, je bez veze mi je. Ne da mi se. Ne govorim joj da mi je puna pipa terapija, psihoterapija i ostalih metoda i tehnika koje sam unazad posljednjih 18 godina prošla. Ne želim uopće spominjati tu svoju struku. Nisam coach, nisam terapeut. Prevoditeljica sam.Bojim se da je to ne antagonizira. Trkam Igora pod stolom da i on šuti.

Osim toga sam u fazi da mi se od svega toga povraća. Nikada više ne želim čuti riječ Svemir, energija, terapija, klijent, coaching,,, i ništa u tom stilu. U toj fazi ne želim biti ni terapeut ni coach a još manje po cijeli dan slušati tuđa sranja! Da tako sam se osjećala.

Vi koji ste mislili da ste si baš našli autentičnog coacha i sad se šokirali, slobodno odahnite.Otkako sam došla k sebi, vratila mi se i ljubav za moje drugo zvanje.


Anamneza traje li ga traje


"Pa moram Vas upoznati malo da bih stekla sliku o Vama, doktorica će. Pa onda slijede pitanja o odnosima u obitelji, pa o školi, ljubavnim vezama pa imam li hobija. A ja je gledam ko' tele u šarena vrata i žena zaključuje da nemam hobija, da me malo toga zanima.

Nemam volje pričati o godinama Methode actinga, satovima pjevanja, istraživanjima i učenju silnih self help tehnika, studiranju na Snowlionu. Nemrem, jednostavno nemrem. Mislim si dobro nek' si žena misli da sam neka tabula raza jer sape nemam za razgovor. U šoku sam. U ludnici, gdje ću i ostati kad moji dečki odjašu u noć.

Nakon nekog vremena pitanja je počela upućivati Igoru, kojeg ja i dalje trkam pod stolom od straha da ne veli nekaj kaj bu me pokopalo i dovijeka me osudilo na Jankomir.

"A Vi ste bio u kontaktu sa sestrom to vrijeme njezine depresije?" A koji je Vaš dojam o njezinoj ulozi u obitelji? Ja sam naime rekla da sam bila crna ovca, a Igor da je bi o tinejdžer i da se ne sjeća".

Ne sjećam se koliko je to trajalo ali me onda doktorica pitala pristajem li ostati u bolnici neko vrijeme da vide kakvu bi mi terapiju mogli prepisati, Ja sam slegnula ramenima i htjela reći NEEEE, hoću doma, ali to nije bio deal. Dogovorili smo da ću ostati neko vrijeme, da vidimo mogu li mi pomoći. Na potpis mi je dala neki formular u kojem stoji da pristajem na hospitalizaciju i terapiju (nije specificirano bilo kakvu)

Ondak smo ustali i ona me odvela na svoj odjel, a Igor je išao s nama dok je Mario čekao na prijemnom.

u nastavku - Prva noć na odjelu








srijeda, 21. veljače 2018.

Vratila se ja - I am back

Dragi svi,

evo me natrag. Nekoliko vas je uporno provjeravalo jesam li ja proizvela išta novo. A ja nisam.. Godinama. Sad je došlo ponovno vrijeme pisanja za mene, drugačijeg doduše. Krećem sa serijom blogova koje sam nazvala "Terapeut u Jankomiru".

Zašto? Jer me Hašimoto i niz tužnih i bolnih životnih okolnosti bacio na koljena i kad sam bila na kraju snaga, moj me brat ucijenio na neki način i odveo u Jankomir gdje sam provela mjesec i pol dana. Dijagnoza: ponovljena depresivna epizoda. Čista pjesma.

Možda se neki od vas pitaju kako se to može dogoditi nekom tko je coach i terapeut. No i mi smo samo ljudi, a u literaturi postoji i termin "the wounded healer", ranjeni iscjelitelj.

Ja sam sada dobro. Ne, fantastično sam zapravo. Sljedeća tri mjeseca od doma idem svaki dan i dalje u dnevnu bolnicu i zahvalna sam da postoji mjesto na kojem postoji pomoć za ljude koji pregore, padnu u depresiju ili im se dogode još puno gore stvari.

Jankić, kako ga sad od milja zovem, će od sada za mene biti mjesto na koje se uvijek mogu vratiti bude li mi trebalo. Ali nadam se da neće.

O ovome pišem iz dva razloga; jedan je taj što volim pisati a najbolje pišem o vlastitom iskustvu.  Drugi je jer vjerujem da je bilo dosta stigme kojom su obilježene mentalne bolesti. Mojoj je doduše uzrok Hašimoto ali i niz drugih nemilih događaja o kojima ću u ovom serijalu pisati.

Mislim da me ovo iskustvo učinilo boljim i empatičnijim terapeutom. Nadam se da ćete se na ovaj blog vratiti u velikom broju i da ćete mi ostaviti svoje komentare.

vaša Marina - terapeutkinja iz Jankića

Terapeut u Jankomiru - I Intervencija



Intervencija



Došli su po mene, moj brat i najbolji prijatelj. Došli su jer više nisu znali kako bi mi pomogli. A krenulo je turbo formalnim sms-om u kojem moj brat nekoliko dana nakon Božića piše:

I: Došao bih k tebi na kavu poslije posla.

Ja ??? Čega ba- pitam se? Pa velim - Formalan ti ovaj sms, o čemu se zapravo radi?


Intuicija i čitanje ljudi i njihovog ponašanja je jedna od mojih jačih osobina. If I say so myself. Znanost objašnjava da je tomu tako  jer mi organizam luči veliku dozu nekog hormona ( ne da mi se sad tražiti kojeg) a koji mi omogućava da znam što ljudi misle o meni, a valjda i što namjeravaju sa mnom.

Na to će moj brat . " Kaj, kakva formalnost, kakva ti  je to paranoja!!!"

Ja  "dobro, ovo je manje formalno, dođi na kavu,"


Pritom sam apsolutno sigurna da nisam paranoidna, i da nekaj sprema. A znam i da neće doći sam. Doduše ne znam koga će sa sobom dovesti, pa sam iznenađena kad se iza njega na vratima ukazao moj najbolji prijatelj Mario. Došo' ko' potpora bratu.Odmah mi je sve bilo jasno. Intervencija i Bog te pita kaj još.


Vodimo te u bolnicu



Ja se malo pravim da ne znam kojim su poslom došli da dobijem na vremenu. Kuham kavu, ali nakon nekog vremena  pitam? Dobro dečki, kaj ste došli? Intervencija?


Da, oni će u glas. Nije ti dobro. Došli smo po tebe da te vodimo u bolnicu. Spremi stvari i idemo. Molim? Bolnicu? Vrapče? Ludnicu?Ja?


Naime, već od ljeta patim od strašne i crne depresije, od koje sam izgubila petnaestak kila jer je sva hrana odvratna.Ne spavam i brojim svaku sekundu do vremena kad se mogu opet sakriti u krevet, makar i ne spavala.

Agorafobija mi dahće za vratom opasno. Jedem kornfleks, čokolino i hrenovke koje prezirem. Ali to je jedino što mogu kupiti u kvartovskom dućanu. 


Auto mi krep'o k'o i sijaset drugih stvari i ja ne mogu dobaciti do veće trgovine. A i da uspijem ne bih znala kaj da kupim jer sve završava u smeću, jer ja jesti ne mogu, osim na silu.

Ne vjerujem da mi itko može pomoći. Ne vjerujem alopatskoj medicini a s alternativnom si nisam uspjela pomoći. Ja terapeut, koji blam!

Bolujem od Hašimota koji je uzrok moje depre, kao i niz životnih situacija koje su me bacile na koljena. Pukla ja, i ne vidim kako da preživim svaki dan koji ima jebena 24 sata i gomilu minuta i sekundi.


I tako vrag odnio šalu na Badnjak kad sam odbila ići na obiteljsku večeru, božićni ručak i rekla Igoru, mom bratu koji mi je uz Maria zapravo život spasio, da bi najbolje bilo da me nema.Igor veli da nije spavao dva dana a onda kad su prošli praznici krenuo je u akciju.


Četiri dana nakon Badnjaka mi se onako službeno najavio s namjerom da me Mario i on odvedu u Jankomir gdje mi je on dogovorio prijem na hitnoj.



3 sata pregovora



Opcije koje su mi ponudili su bile ići dobrovoljno i izaći kad sama poželim ili buraz zove hitnu koja me odvodi na silu (jer sam drastično izgubila na težini i on sumnja da bi si mogla nauditi) u kojem slučaju tamo prisilno ostajem 3 mjeseca.

Tri sata smo raspravljali. Tri sata sam se ja batrgala ko' zvijer u kavezu i na kraju tih tri sata sam ih uspjela uvjeriti da stvarno nema smisla da me vode u bolnicu 2 dana prije Nove godine. A i mašina mi crkla i nemam čistog veša. Ufff....

Odgodila sam najgore na par dana. Mislila sam da ću do tada smisliti nešto. Kupiti kartu za Boliviju ili pobjeći u Tunguziju.  Sve se činilo bolje od Jankomira i "ludnice". 


Ma da znam, to se politički korektno više tak' ne zove, ali eto ja biram ne biti politički korektna . Molim vas nemojte mi na tu temu ništ' komentirati.


Koja Tunguzija koji bakrači



Ali kam da u vražju mater idem kad namrem ni do dućana. Smeće bacam po noći, da nikoga ne sretnem. A buraz mi je uporan i znam da odustati neće. Ne može kaže živjeti kako živi, dok ja sama u svom stanu kopnim. Ne zna šta da radi, nije mu to struka pa se konzultirao s dvije psihijatrice i otišao u "Jankić" (kako ga sada nakon mjesec i pol dana koliko sam tamo provela od milja zovem) u izvidnicu jer, veli  ne bi sestru stavio u neku šupu.


"Ima i apartman. I to je opcija ako ne želiš s nekim biti u sobi". Mili burke.:)


Terapeut u Jankomiru



Nova godina je došla i prošla. Ja sam sjedila za kompom i tresla se od granata i ostale artiljerije koja je u mom mafijaškom kvartu frcala na sve strane. A osim toga sam znala da brojim sitno i da će moji dečki doći po mene iako sam danima uglavnom ignorirala njihove pozive i poruke.


I došli su u dogovoren dan, 15 min kasnije od dogovorenog sata. A ja sam bila na rubu. Nisam znala jel' gore da se ne pojave ili da se pojave. Iako " la mort dans l'âme ", sa smrću u duši ko' što kažu Francuzi, spakirala sam stvari i čekala.


Ušli su u kuhinju posjedali, zapalili cigare i veli brat. Jesi se spakirala?"

Ja: Jesam. Kaj repriza?

Brat: Ne, ne da mi se više tri sata raspravljati. Uzmi stvari, zovem doktoricu, čekaju nas. Idemo.


Jankomir, depresija, intervencija, brat, prijatelj

subota, 31. svibnja 2014.

Carpe diem - Iskoristi dan - Interaktivna mini radionica


petak 06.06.14. od 18 do 20h



Svrha i cilj radionice

Energetska medicina i energetska psihologija područja su koja me strastveno privlače. Spoznaja da ja mogu sama sebi pomoći, da postoje jednostavne tehnike, vježbe koje me u samo nekoliko minuta mogu spasiti od stanja straha, smetenosti, izbezumljenosti i kojima se mogu „prizvati k sebi“, izaći iz stanja „olovnosti“ za mene je neopisivo uzbudljiva. S vremenom je u meni želja da i druge ljude s njima upoznam postala sve veća. To je razlog zbog kojeg sam kreirala ovu radionicu.

Moja je namjera da polaznici nauče praktične vježbe i lagane, te dobiju alate koji će im omogućiti da se izvuku iz stanja u kojem je energetski tok poremećen i koje je najčešći uzrok raznih psihičkih i fizičkih tegoba.

Vježbe

Vježbe koje ćete naučiti su vježbe s područja energetske medicine za harmoniziranje energetskog toka kao i vježbe pozitivnog EFT-a koje vam pomažu da u kratkom vremenu dizajnirate emotivno stanje koje vam u određenom trenutku najviše odgovara. Bilo da je to osjećaj mira, radosti, sreće ili osjećaj pripadanja, dirigentska palica nalazi se na vrhovima vaših prstiju.

Te vježbe mogu postati svakodnevni mini rituali  s kojima otpočinjete dan i s njima ga završavate. Treba se samo sjetiti redovno za njima posegnuti!

Kome je radionica namijenjena?

svima onima koji žele naučiti kako dovesti u harmoniju svoje energetsko tijelo te kako upravljati vlastitim emocijama.

Što treba ponijeti?

Odjenite se udobno. Ponesite bocu vode i pokušajte piti tijekom dana jer je hidriranost vrlo važna za uspješan energetski rad.

VODITELJICA: prof. Marina Katarina Grgić, life & energy coach i integrativni psiho –energo terapeut

VRIJEME: Petak 06.06.2014. od 18:00-20:00

MJESTO: Centar Sretan dan, Zvonimirova 20, Zagreb

CIJENA: 200 kn

 PRIJAVE: sreca@sreca.me; 097/6426547

ponedjeljak, 28. siječnja 2013.

Novac kao prijatelj

Prijatelji FB via HEER
Među ozbiljnim temama o novcu, evo i jedne koja naizgled može zvučati neozbiljno.

Svi nekako znamo i primjećujemo da određene osobe imaju „sreću“ s novcem i u bilo kakvim uvjetima uvijek imaju dovoljno, dok druge kao da imaju „nesreću“ i novca im uvijek nedostaje. 

Energija kojom svi zračimo, privlačeći ili odbijajući blagostanje satkana je u najvećoj mjeri od naših uvjerenja, navika i pogleda na svijet.

Hajdemo se malo poigrati jednim od aspekata koji utječe na tu energiju.
Na radionicama utvaranja prema obilju potičemo polaznike da se pokušaju sprijateljiti s novcem, na način da ga promatraju kao osobu.

Sramite se prijatelja?

Kad bi novac bio osoba, u kakvoj biste vi međusobnoj vezi bili s njime? Biste li bili prijatelji? Kako se odnosite prema njemu?
Zabavimo se malo takvim razmišljanjem i razmotrimo najčešću varijantu.

Zamislite da imate prijatelja kojega ćemo nazvati npr. Marko. Uz Marka se osjećate jako dobro i sigurno i voljeli bi se više družiti s njime, ali: 

- Iako volite biti u Markovom društvu, ne želite da vas ljudi povezuju s njime i skrivate vaša druženja
- Govorite da Marko kvari ljude s kojima se puno druži
- Mrzite i ogovarate Markove dobre prijatelje i uvjereni ste da su im namjere nečasne
- Bjesni ste na Marka što nije s vama i ne pomaže vam onoliko koliko biste htjeli
- Stalno se tužite na Marka kojeg nikad nema
- Ističete da vam Marko nije važan

Kad bi takav Marko uistinu postojao, da li bi vas smatrao prijateljem i želio se s vama družiti? S osobom koja ga ogovara, bijesna je na njega, mrzi njegove prijatelje i govori da joj on nije važan?
Marko bi vas vjerojatno izbjegavao u širokom luku.

Prihvaćanje = privlačenje

Ako zamijenimo lik Marka, pojmom novca, dobivamo vrlo čest odnos prema novcu – ako je netko uvjeren da novac kvari ljude, da su svi bogati ljudi nepošteni, ako se stalno žali da nema dovoljno novca i ljut je zbog toga, a istovremeno naglašava da mu novac nije važan, nije li logično da će novac (energetski) bježati i zazirati od njega?

Pa kako se onda treba ponašati prema Marku? 

- Kad god ga spominjete, govorite pozitivne stvari: kako vas razveseli kad dođe, kako ga rado primate, kako vam pomaže
- Uživajte u svakom i najmanjem druženju s njim i zahvalite mu
- Planirajte i zamišljajte zajedničku budućnost
- Vjerujte da među Markovim prijateljima ima puno dobrih ljudi
- Ako ga nema, vjerujte da će se svaki čas pojaviti i u svom umu držite otvorena vrata s natpisom dobrodošlice za njega
- Slobodno recite da vam je Marko važan i da vas raduju zajednička duženja
- Osvijestite da vi i Marko zajedno možete pomoći mnogim drugim ljudima

Ako budete doslijedni u takvom ponašanju, vaša nova energija uskoro će početi privlačiti obilje.

Želim vam puno lijepih trenutaka s vašim prijateljem!