petak, 18. siječnja 2008.

Opraštanje i ne - opraštanje

Često u posljednje vrijeme nailazim na tvrdnju kako se ne - opraštanje može usporediti sa situacijom kada netko popije otrov i čeka da onaj drugi, onaj kojemu ne možemo i nadasve ne želimo oprostiti, od otrova strada.

Opraštanje kako ga ja sve više percipiram ima najviše veze s nama samima. Tim činom otpuštamo toksičnu energiju iz svog sustava jer onaj kojemu zamjeramo ionako pojma nema što se u nama dešava. Njemu je najčešće svejedno; oprostili mi ili ne on živi svoj život. Naš jad i gorčina u većini slučajeva na njega ne utječu.

Opraštanje i nema veze s onim drugim, ono ima veze s nama. Činom opraštanja ne validiramo njegovo djelo; to ne znači da nam je on imao pravo nauditi niti da nas je imao pravo povrijediti.

Ko' opraštam ti nema veze, nagazi ti mene još koji puta kad ti dođe. Ne! Možemo oprostiti ali i dalje ne moramo komunicirati sa zlim "povređivačem". Ne moramo više nikada s njim progovoriti niti riječi niti ga ikada više vidjeti.

Ja ovdje ne zagovaram opraštanje kao moralan čin u stilu: „Tko tebe kamenom ti njega kruhom“. Zalažem se za otpuštanje gorčine, za otpuštanje prošlosti i za zdrav i skladan život u sadašnjem trenutku. (Za više informacija o životu u sadašnjem trenutku pogledajte djela Eckharta Tolle-a, mislim da mu knjige nisu prevedene na hrvatski, no nisam sigurna)

Svrha priče je da mi otpustimo venum i sebi olakšamo život jer onaj tamo baja ionako nema pojma da ga mrzimo. On lijepo i mirno fura svoj život dok se mi u svom čošku iz dana u dan grizemo.

Mi smo dužni brinuti se za sebe i svoje zdravlje, dakle otpustiti ono što nam šteti. Naravno ako ikako možemo. A često ne možemo ili ne želimo. No i to je u redu, sve u svoje vrijeme...

Istina je da čovjeku treba nešto vremena da mu to sjedne, jer ne - opraštanje doživljavamo kao odmazdu ili kao neophodan podsjetnik na učinjeno..

Razmislite, možda se složite sa mnom; iako to i nije važno, mislim slaganje, već je važnije da sebe oslobodite toksičnih osjećaja i energiji zapretenoj u ne - opraštanju omogućite da opet proteče.

P.S I želim spomenuti da nisu svi koji su nas povrijedili zli i opaki; često ljudi niti ne znaju da nas jesu povrijedili. Svi mi imamo različite okidače i različite napise na svojim zidovima iz kojih osjećaj za povredu dolazi.


U nastavku video o opraštanju koji me inspirirao da se na ovu temu osvrnem.

A sad, 'ajte u kino - video je na engleskom. Enjoy!

subota, 12. siječnja 2008.

Kucajte pred televizijom

Gledala sam večeras, nakon povratka s jednog ručka koji se protegnuo do večere, odličnu dvodijelnu seriju “Trafficking” s Mirom Sorvino. Sviđa mi se kako ta inteligentna žena glumi a i tema mi je iz nekog razloga silno zanimljiva.

Vrlo brzo mi je postalo mučno, pa sam počela šaltati po kanalima, pa sam plakala i tako tri sata. Reko’ bi čovjek, pa makni se ženo kad ti to ne čini dobro ! Ali se ja nisam mogla odlijepiti od ekrana jer je ko’ za peh serija bila izvrsna ; mislim da je 3 puta nominirana za Emmya. I da, znam da je to samo serija, ali je ona inspirirana svakodnevnim događajima.

Neću sad lamentirati nad bijedom ljudskog roda koji se vraća eksploatiranju bližnjeg svoga u 21. stoljeću niti imam namjeru pisati o nasilju koje mi je iz dana u dan sve nepodnošljivije gledati a koje je na našim TV postajama hit tema. Udri, ubij, zakolji itd. u udarnom terminu.

Kupovina DVD-a čini se sve neizbježnijom jer kad dođe vrijeme za „odložit' mozak u staklenku“ i odmorit' od svega, volim nešto gledat'.


(Ipak sam morala o nasilju progovoriti riječ dvije).

No tema ovog posta je da su situacije kao što je ova, kada nas nešto s ekrana «okine», sjajna prilika za čišćenje starih povreda, sjećanja, svega što nas uznemirava, tjera na plač, izazva tjeskobu i u nama budi bilo kakav osjećaj nelagode.

Ja ne znam zašto sam plakala, zašto mi je bilo mučno, jer mene nikada nisu oteli niti me je otac prodao. Osim empatije i tuge što se takve stvari živim ljudima dešavaju nisam našla neki precizniji razlog.

U takvim slučajevima nije ni važno što nas okida jer smo već povezani s osjećajem i naš sustav intuitivno zna što treba “očistiti”. Ja sam gotovo cijelo vrijeme trajanja serije kucala, malo fizički malo mentalno. Iskoristite takve situacije i vi. Ako se nečega sjetite tim bolje, radite na tome, uključite to u svoju početnu izjavu.

No ako se ne sjetite kucajte ipak, jer tako čistite svoje energetske kanale.

EFT DVD kolekcija

utorak, 8. siječnja 2008.

Osjećajem zahvalnosti protiv stresa i općeg beda

Teško je biti pod stresom ili biti u bedu kad u sebi razvijemo osjećaj zahvalnosti.

Iskopala sam na svom kompu meditaciju na temu zahvalnosti (nažalost ne znam tko je autor pa vam je ne mogu preporučiti) i u posljednje je vrijeme prije doručka i kave uz meditaciju Doreen Virtue „Jutarnje čišćenje čakri“ slušam svaki dan. Nakon toga se redovito osjećam dobro i optimistično, čak mi ni ova zagrebačka magla ne kvari raspoloženje.

Zato svima toplo preporučam da ujutro prije ustajanja i navečer u krevetu prije spavanja, naprave inventar dana, oproste sebi gafove, zlobne i zavidne misli, tračeve, a drugima njihove male i velike grijehe. Pritom opraštanje ne znači da je u redu to što su nam napravili.

Ono ima svrhu otpuštanja otrova koji se uslijed dugotrajnog zamjeranja ili ne- opraštanja taloži u našem sustavu. „Ne oprostiti je isto kao i popiti otrov i očekivati da onaj koji vas je povrijedio od njega strada“ kako bi rekao moj prijatelj Darko "rekao je neki učevni čovjek".Ili možda učevna žena...kažem ja.

U našem je osobnom interesu, u interesu našeg zdravlja da prije spavanja sve to otpustimo lagano udišući i izdišući (što ionako stalno radimo). Dakle nije neki poseban napor a spavat ćemo mirnije i probuditi se odmorniji.

A onda prizovimo sjećanje na sve dobre momente, stvari, ljudi i susrete i dovedimo se u stanje zahvalnosti. Garantirano dobar osjećaj.

Zahvaljujmo, ali iskreno, za sve što nam padne na pamet: krevet u kojem spavamo, vodu s kojom se peremo i koja nam gasi žeđ (moja omiljena stvar), auto koji nas vozi, posao koji imamo, tijelo koje nas služi, obitelj, kolege i prijatelje koji su nam dragi i život nam čine bogatijim. Novac s kojim si ponekad možemo kupiti zvrčku ili dvije.

Kada nabrojimo sve čega se sjetimo proširili smo si energetsko polje i otvorili si vrata. Ako ste upoznati s Abrahamovim učenjem, govorim o vratima na koje nam dolaze sve narudžbe i želje, samo ih treba držati otvorenima. Vrata su uvijek otvorena kad smo u dobroj vibri npr. vibri radosti, zahvalnosti ili ljubavi.

I onda svemu navedenom dodajmo i nekoliko prstohvata EFT-a. Npr. ovako:

Na KT :Kucamo po KT-u pa nabrajamo lijepo taksativno sve ono za što smo zahvalni; nakon toga kucamo po svim točkama i nabrajamo to sve što smo spomenuli; pa tako nekoliko puta. Mašti pustimo na volju.

Sve ovo navedeno oni tehnički potkovaniji mogu snimiti na mp3 i preslušavati kad god ih je volja.

Kraj recepta


EFT DVD kolekcija

utorak, 1. siječnja 2008.

Moć namjere

U ovom video prikazu Lynne McTaggart, autorica knjiga Polje i "The Intention Experiment" govori o tome koliko je moćna naša namjera a time i mi sami. Možda bismo na početku ove nove godine mogli samo na trenutak izaći s već utabanog puta i dozvoliti si da barem razmislimo o toj mogućnosti. Želim nam svima sretnu, novu i obilja punu Novu godinu.



EFT DVD kolekcija