Mršavljenje s EFT-em

Cookies by Mrs Magic/flickr

S EFT-em se, o tome sam već pisala,  također učinkovito rješava problem prekomjerne težine. Pritom se preporuča uzdržavanje od dijeta. Radi se na potisnutim emocijama zbog kojih imamo potrebu da više jedemo, što naravno rezultira gomilanjem kilogram kod ljudi koji su tome skloni. 

Debljina nije uzrok ona je simptom, te nam kao i druge tegobe s kojima smo suočeni možda za nešto služi.

Zaštita, strah, vjerovanje

Najčešće se radi o nekoj vrsti zaštite, o strahovima. Ponekad čak i o pokušaju da ako to ne uspijevamo svojim stavom - veličinom svog tijela zauzmemo što veći prostor. Na taj način kao da želimo dati do znanja da postojimo, da smo prisutni i važni. Znam da si nitko to ne bi svjesno i namjerno priuštio, no odluke koje donosimo iz podsvijesti (95 % njih) teško razumom možemo shvatiti.

Prije nego li počnete nekontrolirano jesti preporučam nekoliko rundi EFT-a. Ako ne možete definirati kako se osjećate ali osjećate neodoljivu potrebu za nekom hranom, počnite ovako.

Iako se osjećam "ovako" i imam potrebu navaliti na kekse, čokoladu,...ja duboko i potpuno volim i prihvaćam sebe. Nakon toga je vjerojatno da ćete osjetiti olakšanje, vrlo moguće je da će i želja za hranom (osim ako niste istinski gladni) prestati.

Ako ste svjesni zbog čega imate potrebu nekontrolirano jesti,  neke od tema za kucanje mogu biti:

"Iako jedem kad mi je dosadno..."

"Iako jedem kad sam ljuta..."

"Iako jedem kad sam usamljena..."

"Iako jedem da bih se kaznila“..

"Iako jedem da bih izbjegla osjećaj (….sami dodajte)

„Iako jedem jer sam ionako imala težak dan i to zaslužujem“

„Iako jedem jer me hrana umiruje..."

"Iako se prejedam da bih se sakrila..."

"Iako jedem jer se osjećam bezvrijednom..."

"Iako se prejedam jer se ne volim/jer se mrzim“

Udahni, izdahni i priznaj: bojim se

Strahovi su poput dosadnih rođaka. Nemoguće ih je zauvijek izbjegavati ili se pretvarati da nisu tu. Jer oni su pravi gnjavatori - stalno su nam za petama.

Foto: remisvelisque/Flickr

Tjeskoba je nalik golemom neuzemljenom mentalnom naboju, otprilike kao ogoljela električna žica koja se njiše po zraku. A strahove bi, pak, mogli usporediti s dosadnim rođacima koje ne možemo zauvijek izbjegavati ili se pretvarati da ih ne vidimo. Prije ili kasnije osvanu nam opet na vratima.

Njihovo ignoriranje ili prikrivanje troši goleme količine energije, a kako su zabilježeni u našem polju, kao i svi drugi osjećaji i stanja u kojima se nalazimo, emitiramo ih kao radio valove. Ljudi s kojima dolazimo u interakciju na njih reagiraju, i kao u dobro orkestriranoj predstavi, često nam ih svojom reakcijom uprizoruju.

Sonia Choquette, doktorica metafizičkih znanosti, spisateljica i radijska voditeljica (Trust your vibes na Hay House radiju) tvrdi kako je puno lakše strah na glas priznati, nego li ga potiskivati. Zajedno s riječima "bojim se", energija prethodno uložena u potiskivanje se oslobađa, a strah najčešće rasplinjava.

S time bih se složila, pod uvjetom da se taj čas ne nalazimo u igranju uloge žrtve jer takvo priznanje može dovesti do suza i raspada sistema. OK, dobro, to je ženska reakcija. Što u tim situacijama čine muškarci, ne znam, jer njima je kulturološki plakanje zabranjeno.

Na početku karijere, Sonia je svojoj mentorici koja ju je ohrabrivala da se uhvati pera, objašnjavala da nije u stanju pisati i da ne može biti spisateljica. Naime, još u školi učiteljica ju je uvjerila da pisanje nije zanat kojim bi ona mogla zarađivati za kruh. Mentorica joj je odgovorila: "Naravno da možeš pisati, no prvo si dozvoli da budeš loš pisac". Očekivanja koja su ju pritiskala su splasnula, a Sonia je počela pisati. Napisala je i objavila brojne knjige.

Evo jedne njezine vježbe za smanjivanje tereta vlastitih očekivanja, tjeskobe i straha prije nekog važnog zadatka:

• udah na nos, izdah na usta, i tako nekoliko puta

• osvrnite se oko sebe i počnite imenovati stvari, životinje, biljke ili ljude u vidokrugu. Na primjer: zelena stolica. Pređite pogledom preko njezinih rubova, sve ih primijetite, a onda pređite na drugu stvar, i tako minutu-dvije.

• stavite ruku na područje srca, duboko udahnite, sjetite se da volite ono što radite i umjesto da se uvjeravate u to kako vi to možete, kako to nije ništa strašno, kako to svaka šuša može, i kako bi, dovraga, u ovim godinama već trebali ili morali moći ovo ili ono, jednostavno si priznajte da se bojite. I onda učinite to što ste naumili.

Vježba je efikasna i široko primjenjiva. Uostalom, sastavni je dio Metode, glumačke tehnike Leea Strasberga.

Za inspiraciju pogledajte ovaj video i poslušajte što Sonia kaže o strahu.