Sretan Uskrs

fotka s www.advance.hr

Prije par dana je završila Psihodrama koju sam pohađala 4 mjeseca. Na kraju smo uz pomoć naše grafičke dizajnerice D. napravile jednu malu knjižicu koja je prvotno bila namijenjena kao poklon voditeljici grupe, no onda smo odlučile da je dobije svaka od nas.

Ovaj tekst Marianne Williamson je bio moj prilog jer na najbolji mogući način ilustrira ono  što osjećam. A osjećam da je najveća nepravda koju činimo sebi i drugima prikrivanje naše svjetlosti, svega onoga što bismo mogli a ne usudimo se pokazati.

Zato svima nama na ovaj proljetni uskršnji praznik od srca želim da nađemo snage i na svjetlo dana izvučemo sve ono što sakrivamo ispod nekog imaginarnog plašta kako ne bi ugrozili druge, bili sebični, hvalisavi, bahati i sve u tom stilu.

Urbi et orbi

Želim nam da prestanemo pjevati samo u sigurnosti svojih kupaona, pisati blogove pod pseudonimima, kuhati samo za svoju obitelj, nijekati da smo ponosni na svoju djecu. Sve ono što nas vuče, veseli i od čega nam srce jače kuca je ono što bismo trebali pokazati gradu i svijetu – na sunce s tim.

Sretan Uskrs! Neka nam svima život bude šaren i zanimljiv kao uskršnja pisanica.

Blistaj

Naš najdublji strah nije od toga da nismo dovoljno dobri. Naš je najdublji strah od toga da smo neizmjerno moćni. Najviše nas plaši naša svjetlost, a ne naša tama.

Pitamo se: tko sam ja da budem briljantna, prekrasna, talentirana, fenomenalna osoba? U stvari, tko si ti da to ne budeš? Ti si Božje dijete.

fotka by ranZeeth/flickr.com

Ako se unizuješ, to svijetu nije na korist. Nimalo nije prosvijetljeno zaklanjati vlastitu svjetlost kako se drugi ljudi ne bi pored nas osjećali nesigurnima.

Svi bi trebali blistati, baš kao što i djeca blistaju. Postojimo da bismo iskazali Božju iskru koja tinja u nama. I to ne samo u nekima od nas; već u svima nama.

I dok svojoj svjetlosti dopuštamo zablistati, nesvjesno i drugim ljudima dajemo dozvolu da čine to isto. Pa kako se oslobađamo vlastitoga straha, svojom prisutnošću automatski oslobađamo i druge.

- iz knjige "A Return to Love Marianne Williamson, prijevod Nenad Maljković, uz male intervencije Marine Katarine Grgić

A koja vam je životna svrha

saznat ćete ovdje nakon što ukucate svoj datum rođenja. Rezultat i objašnjenje su meni nevjerojatno sjeli.

Objašnjenje je na engleskom no ne odustajte ako ne govorite taj jezik. Ubacite rezultat u google prevoditelja pa iako su ti prijevodi neviđeno loši shvatit ćete ono najbitnije i možda dobiti impuls da krenete u avanturu svog života.

Moja svrha je ona koju sam izabrala u ovoj svojoj drugoj polovici života; da nadahnjujem, ohrabrujem i pomažem drugim ljudima da postanu ono što već jesu ali se ne usude to pokazati .Na taj način i sama otkrivam svoje zakopano blago.

Jer ako ste mislili da sam ja to obavila, onda ste se prevarili. To je nešto što radim svaki dan i nikada neću završiti posao jer kako kaže Abraham "You are never done, and when you are you will be dead".

Širimo krila svoja, pjevajmo iz sveg glasa

Ne pjevamo iz sveg glasa, već u nekom falsetu, ne širimo krila svoja, ne briljiramo, niti se pokazujemo u puno sjaju. Zamjerit ćemo se nekome, mislimo u sebi, zamrzit će nas, misliti da se pravimo važni, da želimo privući šefovu, maminu, kolegičinu i Bog zna čiju pažnju. Ne talasaj, uvuci vrat među ramena i ne traži kruha nad pogačom.

Pitam danas na kavi daljnju rođakinju koju nisam vidjela 30-ak godina što bi joj kćer željela raditi nakon fakulteta. A ona veli, "a šta bude mogla, mora se biti realan, ne može ona šta hoće". A ja si mislim, a zašto? Gdje je nestala vjera da se može, gdje su potonuli snovi? A valjda maloj nitko nije ni rekao da postoji opcija stvaranja vlastite realnosti. Istini za volju nije ni meni nitko rekao, to sam čula da postoji negdje oko 35te, pa sad ti vidi! Sve valja preokrenuti naglavce i početi ispočetka. Sve preispitati jer ono što su meni moji roditelji rekli više u ovom svijetu povišene vibracije ne igra.

Kao protuteža ovom prizemnom pristupu koji u korijenu kreše snove, širenje krila i pjevanje iz sveg glasa evo jednog meni izuzetno dragog teksta. Još kad bi ga se malo više mogla držati.

Shine

“Our deepest fear is not that we are inadequate. Our deepest fear is that we are powerful beyond measure. It is our light, not our darkness that most frightens us.

We ask ourselves, Who am I to be brilliant, gorgeous, talented, fabulous? Actually, who are you not to be? You are a child of God.

Your playing small does not serve the world. There is nothing enlightened about shrinking so that other people won't feel insecure around you. We are all meant to shine, as children do.

We were born to make manifest the glory of God that is within us. It's not just in some of us; it's in everyone.

And as we let our own light shine, we unconsciously give other people permission to do the same. As we are liberated from our own fear, our presence automatically liberates others.”

iz knjige Marianne Williamson, A Return To Love: Reflections on the Principles of A Course in Miracles, Harper Collins, 1992. Poglavlje 7, odlomak 3 (str. 190-191).

Prijevod Nenada Maljkovića ovog teksta

EFT DVD kolekcija