nedjelja, 30. siječnja 2011.

Da mi vijesti ne pokvare dan

Previše informacija

fotka by sweatyphotos /flickr 
Tako tvrdi jedno sociološko istraživanje. Sociološka istraživanja oslonjena su na statistiku, a ona je  kao bikini: sve se vidi, dok ono najzanimljivije promiče.

Je li ljudski mozak dizajniran da može bez posljedica svaki dan usisavati probrane grozne vijesti iz svih kutaka planeta? Je li neophodno da u vaš sistem uđe, recimo, izvještaj o potonuću indonezijskog trajekta?


Sindrom opakog svijeta

Komunikolog George Gerbner skovao je izraz 'sindrom opakog svijeta' (mean world syndrome). Simptomi su stalan osjećaj nesigurnosti i ranjivosti. Prema njegovim opažanjima, ljudi koji često gledaju televiziju smatraju da je svijet puno opasniji od onih koji rijetko sjedaju i gledaju TV program.

Redovita izloženost traumatičnim događajima putem medija čini nas podložnijima stresu i depresiji. I može oslabiti imunitet, vjeruje dr. Christiane Northrup koja je oko tri godine na svojoj koži isprobala suzdržavanje od praćenja vijesti. Kaže da ni sama nije mogla vjerovati kako je to dobro djelovalo na njezino zdravlje. I raspoloženje. Kad danas čita novine ili gleda televiziju, stvari više ne uzima tako ozbiljno i vrlo je izbirljiva.

Ljudska bića nisu stvorena da budu prijamnici za loše vijesti s planeta koji broji više od šest milijardi osoba. Lijepo je ako pošaljete pomoć stradalima u potresu u Kini. No, i obitelj, prijatelji i poznanici nude dovoljno prilika za djelovanje. Ako se svatko potrudi oko neposredne okoline, ostalo će se srediti samo po sebi.

Medijska dijeta

Što se medija tiče... Koliko ste puta razmišljali o dijeti? Naravno, onoj od ponedjeljka.

Predlažemo vam jednu medijsku. Krenite odmah. Probajte idućih sedam dana biti maksimalno neinformirani o svemu što vas se izravno ne tiče. Ako Zelena akcija pokuša preuzeti vlast konjičkim jurišom na Banske dvore ili podivljali morski lav iz Zoološkog vrta ugrize Severinu, garantirano će vas netko o tome usmeno obavijestiti. A i da nikad o tome ne saznate ništa, pa što?

Suzdržite li se od praćenja vijesti, imat ćete svaki dan više vremena - bar pola sata - za nešto drugo.

Pola sata se možda ne čini puno, ali zamislite da, recimo, svaki dan pola sata učite francuski. Trčite ili izležavate se na suncu. Gladite mačku. Pomognete susjedu. Vodite nećaka u park.

Dalje dopunite sami. I krenite!

nedjelja, 23. siječnja 2011.

Osjetljiva sam i nesretna



Poštovana,
Molim vaše mišljenje i savjet glede samo jednog , za mene osobno fatalnog pitanja:

Da li se mogu izlječito od moje pretjerane osjetljivosti koja mi eksponencijalnim rastom sve više zagorčava život i vuče me u crnu dubinu? KOJI je lijek za TU prokletinju ? (oprostit cete na izrazu).

Ps.

Molim da ovo ostane anonimno iako pisem pod svojim punim imenom i prezimenom.

Pms.

Ako znate dobar trik da covjek iskoci z vlastite koze a da se protome ne ubije, podijelite ga sa mnom.

Naoko uravnotezena
I krajnje nesretna
ja


Draga…,

Drago mi je da ste mi se obratili imenom i prezimenom, a anonimnost vam je naravno zagarantirana.

Kad bih ja imala odgovor na to pitanje, tj. recept kako se te osjetljivosti riješiti jednim potezom, prvo bih ga prepisala sebi a onda bih ga patentirala pa bih možda postala jedna od imućnijih Hrvatica našeg doba. I nemojmo prezrivo gledati na lovu; kad čovjek ima love manja je vjerojatnost da će ga tlačiti ili da će se staviti u poziciju gdje bi ga mogli tlačiti, iako ni to nije sto posto sigurno.


No šalu na stranu, imate pravo na svoju osjetljivost i ona može biti dragocjena, sve zavisi kako je percipirate. Moguće je osim toga i da ste intuitivni empat a o njima piše dr. Judith Orloff. Članak Are You An Emotional Empath pomoći će vam da steknete bolji uvid u svoju osjetljivost te nađete savjete kojima si dodatno možete pomoći.

Ako pak osjećate da su vam granice skršene, evo stvari koje su meni pomogle:

Bezuvjetno i konstantno zastupanje sebe i svojih potreba, osjećaja, htijenja. U prijevodu je to ono kad kažete: dosta – meni ovo nije ok, treba mi … ( sad vi završite rečenicu) i tako sve dok ste živi.


No lakše je to napisati nego li izvesti. Ja koja vas ovdje savjetujem vježbam tu vještinu svaki dan i bildam mišiće za podržavanja sebe, jer moji roditelji nisu poznavali taj pojam niti koncept pa mi ga nisu niti prenijeli.


A kako sam u jednom trenutku shvatila da ih ne mogu dovijeka kriviti krenula sam ab ovo i sad se učim kako reći dosta kad mi je dosta, ili kako otići kad mi nešto ili netko ne čini dobro. Pritom nije potrebno povrijediti onoga ili one s kojima smo u interakciji, dovoljan može biti jedan pogled, pokret ili dobro odmjerena šutnja.


Kad šavovi počnu pucati ili se čini da bi mogli, to je najčešće znak da smo se prepeglali preko svake mjere i da nismo imali sluha za samog sebe. Znam da se čini užasno opasno odjednom se početi ponašati drugačije jer nam prijeti odbacivanje, kažnjavanje u svim mogućim oblicima i modelima, zastrašivanje, ustezanje ljubavi itd. ali ja ne znam niti jedan drugi način koji bi bio efikasniji i ljekovitiji.


S energetskog stanovišta ako vam je blizak pojam čakri dobro ih je osnaživati svakodnevno više puta, na www.about.com potražite pod pojmom chakra clearing ako govorite engleski, a nakon toga a prije nego li izađete iz kuće ili se susretnete s ukućanima, zamisliti oko sebe zaštitno svjetlosno jaje koje vas obavija ( metar ispod nogu i iznad glave) kroz koje prolazi samo ono što vam godi i čini vam dobro dok suprotno ostaje izvan jajeta.


EFT majstorica Rue Hass piše o osjetljivim ljudima i njihovom daru u knjizi This is where I stand.


Osim toga ako još niste, pogledajte prošli broj Via positive; tema bi vam mogla biti bliska, a posebno članak Ok je biti osjetljiv.


I javite kako vam ide