četvrtak, 28. ožujka 2019.

Tri su mjeseca da nema više moje Jele 


Danas su tri puna mjeseca otkako nema više moje, naše Jele. Znala sam da je bolesna, dugo je to trajalo. Ali Jela nije trpjela cmizdrenje pa je tako prošlo dosta vremena dok mi je uopće rekla za svoje stanje. No kako se ona  prema tome odnosila nekako diskretno i od svojih je bližnjih očekivala isto.

Ja tako nisam niti u jednom trenutku pomislila da je to nešto što će nam Jelu odnijeti.

Kada je otišla a ja plakala svom prijatelju na ramenu, mrmljajući da je nisam vidjela, on mi je mudro rekao" Ona je tako htjela i to se mora poštovati". Kao da mi je neki kamen sa srca pao. 

Fraktali


Nakon Jelinog ispraćaja osjetila sam poriv da sakupim njezine fraktale i da svaki dan po jedan objavim. To se pretvorilo u neki ritual kojem sam s veseljem pristupala svaku večer. Dnevno odavanje počasti njezinoj umjetničkoj duši i prisjećanje na naše dugogodišnje prijateljstvo.

Jelu sam upoznala gotovo prije 19 godina na uvodnoj radionici škole Snowlion koju sam u Francuskoj pohađala 4 godine. Kliknule smo i nakon tog dana provedenog zajedno smo se počele družiti. Dvije noćne ptice koje su brojne sate provele na Skypeu, u gluho doba noći, raspravljajući o novim metodama i tehnikama iscjeljivanja koje smo obje strastveno proučavale.

Jela je bila moja prijateljica ali i savjetnica. Nikada mi nije dala da "nasrćem" na sebe uvijek me znala smiriti i često mi pomoći da trenutni problem sagledam iz drugačijeg kuta.   


Heat by Art fractals Jelena Korenčić

Jesi tu?


U posljednja tri mjeseca nema dana da se Jele ne sjetim. Pitam u svojoj glavi, "Jelo jesi tu ?" a ona mi redovito odgovara "Tu sam Mare" ali mene ti odgovori nimalo ne zadovoljavaju. Mislim si - to sam ja sama sebi odgovorila. Pa kažem "Jelo odgovori nešto tako da znam da si to ti" ili se pak pitam koje da ja njoj pitanje postavim.

Zašto si se ti razboljela?


Nedavno mi je napamet palo jedno pitanje na koje ja ne znam odgovor, a Jele bi mogla sada znati.Jela je naime svojim roditeljima i svima oko sebe znala govoriti. " 'Oš otić', hajde! Ne treba ti za to bolest". Pa sam ja nju zapitala sada, opet u svojoj glavi , "Znaš li Jelo sad nešto više? Znaš li zašto nisi mogla samo otići već si se morala i razboljeti?" Odgovora još nema; ni njezinog ni mog... izmišljenog.

Danas


Danas objavljujem i posljednji fraktal koji imam na lageru ali razgovor nastavljam u nadi da će mi Jele odgovoriti tj. da ću je ja čuti.

Nedostaješ mi silno mila moja prijateljice. Kad vidim tvoju sliku, pročitam tvoje ime, koje sam u posljednja tri mjeseca svaku večer pisala, srce mi se stisne a onda se utješim mišlju da si ti tu, blizu, samo da ja još uvijek ne znam komunicirati s tobom. Fališ draga, jako.


Joy by Art fractals Jelena Korenčić