Strah od vožnje i želja za slatkom hranom

Molim Vas da mi odgovorite; Moze li se EFT tehnikom "izlijeciti" ovisnost o pretjeranoj konzumaciji slatke hrane, te moze li se smanjiti strah od voznje, upravljanja automobilom? sto predlazete? hvala.

medo

Jednostavan odgovor na vaše pitanje je da i da. Predlažem da malo prošetate ovim blogom. Javite mi se mailom i zatražite  EFT protokol; prođite kroz njega nekoliko puta, sve dok ne naučite protokol napamet.

Umesto primjera koji je u njemu naveden radite na strahu od upravljanja automobilom i na želji za slatkom hranom; po mogućnosti prije nego li sjednete u auto i prije nego li se pojavi želja za slatkom hranom. Najveći učinak ćete postići budete li EFT tako koristili više puta dnevno, sve dok ne riješite i jedno i drugo.

A bude li vam trebala pomoć za coaching mi se možete javiti na email

eft@email.t-com.hr ; ako niste u Zagrebu možemo raditi i putem telefona.

I javite kako vam ide :).

Marina

Predivno prosječan dan

fotka by Jim Walshe/Flickr

Predlažemo da uzmete slobodan dan od velikih očekivanja, sjajnih prilika i izvrsnih rezultata. Neka vam je umjesto toga običan, savim predivno prosječan dan.

Jednom kad sam razgovarao s učiteljem i prijateljem Steveom Chandlerom, pozdravio me sa željom da mi ostatak dana bude prosječan. Pomalo uvrijeđen, pitao sam ga što mu to znači. Na kraju krajeva, zar ono čemu stremimo nisu 'fenomenalni', 'izvanredni' i 'ibergenijalni' dani?

Taman!

Odgovorio mi je pričom koju je čuo od svog učitelja dr. Lyndona Dukea, znanstvenika koji je proučavao temu zvanu 'lingvistika samoubojstva'. Duke je analizirao oproštajna pisma u potrazi za jezičnim tragovima koji bi mogli poslužiti u prevenciji suicidalnog ponašanja kod tinejdžera.

Prokletstvo izvanrednosti

Otkrio je nešto vrlo zanimljivo - kao najveći neprijatelj sreće pokazalo se 'prokletstvo izvanrednosti'. U svijetu u kojem svi pokušavaju napraviti nešto fenomenalno, događaju se dvije stvari. Kao prvo, gotovo nitko to ne uspijeva jer čim mnoštvo ljudi postigne to nešto izvanredno, ona se pretvara u savim običnu stvar, koju gotovo svi mogu. Druga je nezgodacija što se oni koji uspiju napraviti nešto izuzetno osjećaju - izolirani i otuđeni.

Posljedično dobivamo nekoliko neshvaćenih i usamljenih ljudi kojima zavidi stotina tisuća drugih koji se osjećaju kao promašaj jer nisu dovoljno dobri, dovoljno pametni, dovoljno specijalni ili dovoljno sretni...

Najvažniji Dukeov osobni uvid odigrao se tijekom njegove vlastite bitke s nezadovoljstvom, u vrijeme kad je po svim općeprihvaćenim normama trebao biti sretan kao ptičica. Grcajući u bljuzgi kroničnog nezadovoljstva, jednog je subotnjeg jutra čuo susjeda kako pjeva koseći travnjak. Dukeu je tad sinulo - problem je bio u tome što mu je s vremenom (od neuporabe) zakržljala sposobnost uživanja u malim životnim zadovoljstvima.

Pravi trenutak za revidiranje očekivanja

Sljedećeg vikenda pošao je obići sina koji je grčevito učio ne bi li briljirao u prvom semestru studija. Očinski ga je posjeo i obrazložio svoja revidirana očekivanja.

“Od tebe očekujem da budeš osrednji student, mladiću,” rekao je Duke. “Želio bih da u relativno razumnom roku završiš studij, s ocjenama taman dovoljnim da se provučeš, da nađeš neki neugledan posao, upoznaš prosječnu curu, i ako budeš tako htio, da ju oženiš i s njom živiš potpuno prosječan život!”

Njegov je sin, naravno, pomislio da mu je tata konačno prolupao. Ipak je pritisak da bude 'izvanredan' popustio. Nakon mjesec dana nazvao je oca da mu se ispriča. Na ispitima je požnjeo petice. Duke je sinu oprostio kad se ovaj zakleo da nije učio ni sekudnu više od prosjeka.

U tome leži paradoks filozofije 'prosječnog dana', kumulativni je učinak serije neuglednog dana provedenog u prosječnoj minutaži onoga što volimo i želimo raditi – zapravo, posve izvanredan!

Puno zabave, pregršt prilika za učenje, i prije svega, neka vam je dan posve prosječan!

Michael Neill

priprema i prijevod  Via positiva

Ne znam kako da si oprostim

Koji je najbolji način da si oprostim nešto što sam učinila kada si ne mogu oprostiti i ne znam kako bih si oprostila. Ipak mislim da mora postojati način na koji bih mogla naučiti. Molim vas pomozite, ne mogu više tako živjeti.

Helena

Ja bih u ovom slučaju preporučila EFT i to tako da počnete s činjenicom da si ne možete oprostiti:

Ne zaboravite zabilježiti intenzitet emocije na počekui od 0-10 tzv. SUD i pratiti ga nakon svakog sljedećeg kucanja.

KT x3

Iako si ne mogu oprostiti, a ne mogu niti s tim više živjeti, ja duboko i potpuno volim i prihvaćam sebe ( ako vam je to teško izgovoriti zamijenit s „ja bih željela voljeti i prihvaćati sebe“, ili „ja sam ok osoba“

Nakon toga po točkama:

Ne mogu si oprostiti,

pa po sljedećoj a željela bi,

a ne znam kakao

ne mogu si oprostiti

a željela bih ali ne znam kako

Onda alternirajte;

želim si oprostiti – jedna točka

ne želim si oprostiti – sljedeća točka

zaslužujem oprost

ne zaslužujem ga

želim si oprostiti – jedna točka

ne želim si oprostiti

A možete nastaviti i ovako: ovaj tekst govorite dok kucate sustavno po svim točkama:

Dajem si dozvolu da si oprostim, dopuštam se vjerovati da je oprost moguć, dajem si dozvolu shvatiti da mi je oprost potreban, jedna dio mene se boji oprosta, što je uredu, taj me dio pokušava zaštiti, vrijedna sam oprosta, zaslužujem oprost iako se dio mene tako ne ponaša, i u to ne vjeruje, otpuštam sve blokove koji me sprečavaju da si oprostim.

Dajem si dozvolu da budem blaga prema sebi, da si oprostim iako jedan dio mene ne vjeruje da to zaslužujem. Opraštam si svoje neopraštanje, ne znam kako da si oprostim, opraštam si jer ne znam kako da si oprostim, ali si želim oprostiti. Oprost će doći s vremenom jer ga ja trebam i zaslužujem.

EFT za miran i opušten san - audio protokol

Evo našla sam online još jedan software na koji se mogu spremiti razne stvari pa sam ovaj puta za promjenu na www.posterous.com pohranila svoj audio post.

Snimila sam vam audio protokol koji možete poslušati prije spavanja; za opuštanje, miran san i ugodan sljedeći dan.

Player se nalazi ovdje . Kliknite i uživajte, laku noć!

fotka: Marina Katarina Grgić, Nana


Osim toga ovi dragi i ljubazni ljudi s posterous.com vam daju i opciju downloadanja, nije li to sjajno! Hvala vam posterous dečki i cure i hvala Ireni preko koje sam za njih saznala.

Može li mi od EFT-a biti gore?

Poštovana, molim Vas za mišljenje, savjet. 

Imam 28 godina i osjećam se grozno, umorno, depresivno, nezadovoljno, psihički loše. Nekad sam bila vesela i sretna osoba, sada sam panična i moj se cijeli dan svodi na analiziranje kako se osjećam.

I kako više razmišljam o tome osjećam se još gore. Što više nastojim ne razmišljat o tome, sve više razmišljam. Nakon traganja kako da si pomognem na "prirodan" način, pronašla sam stranice EFT-a, proučila ga i pokušala ga primijeniti.

No nakon nekoliko pokušaja osjetila sam laganu vrtoglavicu, paniku, osjećaj kao da mi je još gore. Uzela sam tabletu za spavanje, malo se smirila i zaspala.

Sada sam opet u panici. Može li mi nakon toga zaista biti gore?

Je li to pozitivna reakcija i dokaz da je EFT zaista učinkovita metoda?

Što se događa?

Hvala Vam unaprijed,

Očajna

EFT je izuzetno učinkovita metoda, no ne vjerujte meni na riječ, već ako već niste, prošetajte po Internetu, progooglajte EFT i pročitajte slučajeve ljudi koji o svojim iskustvima s tom tehnikom pišu.

Što se vama dešava teško mi je na osnovu informacija koje šaljete reći; no u energetskim terapijama zna doći do privremenog pogoršanja prije nego li se situacija poboljša. Razlog tome su nagomilani energetski blokovi kroz koje se sustav probija kada neku od tih tehnika počnete primjenjivati.

Trajno vam gore ne može biti; no može biti da ste zatalasali svoje emocije a da niste dovršili posao. Zato nemojte odustati već nastavite s primjenom EFT-a a ne budete li mogli sami obratite se nekom EFT praktičaru.

Ja osobno nisam nikada čula da je EFT nekome naštetio, niti sam se s tim u svojoj praksi susrela. Može se dogoditi da nema efekta ali i za to postoje razlozi.

A sada evo i nekoliko prijedloga za rad:

Prvo skinite si EFT priručnik sa www.emofree.com – a. Ako ne govorite engleski pošaljite mi mail pa ću vam ja poslati skraćeni protokol na hrvatskom.

A onda krenite ovako:

Pokušajte se sjetiti kada ste se iz vesele osobe i sretne osobe pretvorili u osobu koja se bori s panikom. Koji događaj je tome prethodio? Mali ili velik, nije važno jer mi često niti nismo svjesni učinka koji događaji na nas imaju.

Ako ste ga locirali, pogledajte koji osjećaji su vezani za njega, nabrojite ih i upitajte se kojeg su intenziteta ti osjećaji. Procijenite od 0 do 10.

Napravite od njega kratki film i dajte mu naslov ( film ne smije biti predugačak).

Npr. Svađa u kuhinji, Nesreća na autocesti; Kad me mama zaboravila u dućanu itd.

I onda krenite ovako:

Kucajte 3 puta po karate točki dok govorite naglas:

Iako se pri pomisli na „umetnite naslov filma“ osjećam ….( samo jedan po jedan od osjećaja koji vam se javljaju prorađujte), ja duboko i potpuno volim i prihvaćam sebe ili podržavam sebe.

Onda kucajte po točkama izgovarajući skraćenu verziju:

Npr: strah, strah, strah ( dok svaku točku stimulirate cca. 7 puta)

Na kraju ponovno procijenite intenzitet osjećaja (SUD), zapišite pa krenite ponovno sve dok on ne dođe do 0.

Od srca vam želim vam da ponovno postanete sretna i vesela osoba.

Marina

EFT u međunarodnim medijima

Na dolje navedenim linkovima nalaze se članci u kojim se EFT spominje u međunardnim medijima.

U PDF formatu su i u glavnom na engleskom jeziku.

 fotka by DanBrady/flickr

The Telegraph: Tapping Therapy: Curing Physical and Mental Problems

The Herald: Hands-On Treatment Offers Hope for Victims of Trauma

Press Democrat: New Help for Troubled Vets

The Times: Move Over Freud  Energy Therapies May Be Just As Effective

Washington Post: Years Later, Healing the Wounds of a Stepfather's Abuse

Men's Style: The Energy Psychology Craze

Channel 10 TV News Australia: EFT Food Cravings Study Successful

Golfweek: Golfers Tap Into Psychology

New York Times: Oregon State One Win from a Second Title
 
Arkansas Democrat-Gazette: Healthcare Inequalities Assailed

Field Methods: Research Shows Veterans Overcoming PTSD

The Edinburgh Evening News: Tapping Into the Latest Method of Healing

The View: Whoopi Goldberg gets Tapped for her Fear of Flying

Common Ground: Targeted Touch Taps Out Traumas

Life-Style Nigeria: Unveiling Great Minds Behind Energy Medicine / Psychology

Čovjek koji hrani pitomog vuka

Foto: Sxc.hu

Nisu svi ljudi isti, a to naravno vrijedi i za ZET-ove kontrolore. Neki u sebi hrane pitomog, drugi divljeg vuka. Ovo je priča o čovjeku koji je odlučio štititi, a ne gristi ljude oko sebe.

Opet ja danas u tramvaju. Nove štanc mašine unisono se oglašavaju: nešto kao tut, tut. Osvrćem se oko sebe, neobičan neki zvuk. Moj mozak poručuje  - kontrola. I bogme par sekundi nakon toga pokraj mene prolazi jedan.

Vidim ga s leđa; oniži je, tamnoput, ima burmu na ruci. U ruci nosi značku u preklopnoj futroli ko' oni murjaci iz američkih serija.

Sve se odvija brzo; upušta se u razgovor s dva mlada dečka ispred mene, u prostoru na spoju vagona. Prije nego li se kontrolor ukazao ti su mladići nalik na dugonoge skakavce, s naznakom paperjaste brade na licu debatirali o tome bi li ili ne bi li sjeli.

Sa zanimanjem pratim. I mislim si: "Bože samo ne još jedan divlji vuk u roku od nekoliko dana."

Ni ljut, ni bijesan

"Nemate kartu? pita ih ZET-ov dužnosnik. Imate možda pokaz doma? Ne? Studenti ste? Jeste li pokušali kupiti kartu putem mobitela?". Svašta ih pita, ponešto predlaže, sve kao da im sam nudi izlaz iz ove, čini se njemu nemile situacije.

Dečki na svako njegovo pitanje odmahuju glavom. Neuobičajeno za ZET-ovca, odlazi dalje bez riječi i nastavlja s kontrolom. Nije ni ljut ni bijesan. Prilazi curi koja opušteno sjedi na stolcu. Fura se na darkericu. Nakon par sekundi, vodeći je pod ruku, izlazi s njom iz tramvaja.

Cura se šverca

Sada je već svima jasno da se cura šverca. Tramvaj stoji na semaforu, a vrata su otvorena. Sva lica putnika okrenuta su prema protagonistima dramuleta uprizorenog na stanici. A šta ćeš? Narod se zabavlja kako zna i umije. A i ja s njima.

Kontrolor: "Imate kartu?"

Cura odmahuje glavom.

Kontrolor: "Radite?"

Cura odmahuje glavom i gleda u pod.

Jedan od onih dobrih  tipova

 

Kontrolor se okreće prema kolegi koji je izišao na stražnja vrata brže nego li je ušao, diže nemoćno obje ruke u zrak, a curi govori. "Odite" i pokazuje bradom na tramvaj. Cura se vraća unutra i sjeda na isto mjesto s kojeg je maloprije ustala.

U kolima uzdasi olakšanje. Oniža žena u tirkiznoj trevira haljini na točkice i frizurom nalik Jovankinoj govori: "Ovaj je dobar, već sam ga dva puta vid'la da je pustio ljude bez karte".

Eto čini se da može i ovako. Ovaj neočekivani obrat raspoložio je sve prisutne putnike. Za razliku od šerifa od ZET-a iz moje prethodne tramvajske priče ovaj čovjek čini se hrani svog pitomog vuka. Stekla sam dojam da ima poslova koji bi ga više veselili od svakodnevnog kontroliranja putnika, a ipak, u ovoj ulozi, čini najbolje što može.

Marina Katarina Grgić

eftterapija.blogspot.com

Pročitajte još:

Studentica ili Kineskinja

Briga o sebi u stripu

Ne taloži, recikliraj

Princeza na zrnu graška

Udahni, izdahni i priznaj: bojim se

Poticaj kuckanjem

Studentica ili Kineskinja

Šerif od ZET-a

"U svakom čovjeku bore se dva vuka: pitomi i divlji", djed će. "A koji je jači?", zanima se unuk. "Onaj kojeg više hraniš", odgovara djed. Poznata priča? Evo kako se odigrala u tramvaju ZET-a. 

Vozim se u osmici, kad eto kontrolora. Tražim pokaz po torbi, a on se, dok čeka, obraća curi koja sjedi ispred mene. Strankinja je, točnije Azijatkinja.

Pruža mu kartu. Šerif od ZET-a na nju baca pogled, pa s grimasom bijesa oko ustiju pita: "Zašto mi to dajete?", istovremeno mrmljajući nešto o datumu što ne razumijem.

Foto: Sam Samantha/Flickr

"Nije aparat radio", cura se pravda.

"Nije istina, ja sam se sad prijavio", odgovara šerif.

U očima mu vidim titl: "Nećeš budalu radit' od mene. Sad ću ti ja pokazat' 'ko je gazda u mom tramvaju".

Kad te dohvati onaj s pederušom

Moja se stanica približava i nemam je namjeru propustiti. Polako mu pružam pokaz na uvid, nadajući se da će tako možda zaboraviti na svoju novu lovinu.

Sjećam se ja kako je to kad se švercaš, pa te uhvati onaj s 'pederušom' pod rukom. Kontrolori su tad bili na tajnom zadatku i nisu nosili uniforme, ali su redovito imali te muške torbice pod rukom. Po njima smo ih prepoznavali.

No strategija mi je neuspješna. Moj pokaz je pretplata, kaže on, i nije mu zanimljiv. Vraća se rafalnom ispitivanju prijestupnice.

Nije studentica, Kineskinja je

"Nemate ni dokumente", tvrdi.

"Ja… imam putovnicu", ona će potiho.

"Onda je unutra vaše mjesto boravka. I šta vi tu uopće radite?", ispituje kao da mu je šef glavom i bradom ministar policije.

"Siđite dolje", poziva je tonom koji ne trpi pogovora. Žena poslušno ustaje i kreće prema vratima na kojima stojim sada i ja. Njegov izraz lica je izraz divljeg psa koji slini jer se domogao zeca. Prvo će ga dobro isprepadati, a onda će ga možda i pojesti. Kako mu se bude htjelo; jer on sad vlada.

Dok silazim govorim: "Pa nemojte, pustite je, studentica je".

"Nije studentica!", odgovara glasom gestapovca koji je ulovio ne-Arijevku: "Kineskinja je!".

Odlazim sa stanice, ali još krajičkom oka vidim šerifa kako se naslanja na banderu, prekriženih ruku. Postavlja svima nam znano pitanje, dok uživa u svojoj moći:

"I šta ćemo mi s vama?"

Baš je slatko iskaliti se na drugima

A koji su ti drugi?To su oni koji nisu u poziciji da uzvrate, pa bijes i frustraciju glatko iskrcamo na njih. Znam, slatko je istresti se na nekoga. Adrenalin naraste, ego se veseli, osjeća se moćno i važno.

I meni se znalo dogoditi da se nakon frustrirajućeg radnog dana s guštom otresem na blagajnicu koja me krivo pogledala. No, promijenila sam se, mudrija sam danas, a i starija, pa mi se rjeđe omakne. Osim toga, smatram to pitanjem izbora.

Kojeg vuka hraniš?

U staroj indijanskoj priči objašnjava djed unuku kako u svakom od nas žive dva vuka; jedan je pitom, a drugi divlji. U stalnom su ratu. "Pa koji pobjeđuje?", ispituje unuk. "Onaj kojeg više hranimo", odgovora djed.

Zato biram hraniti pitomog vuka, raditi stvari koje ga podržavaju, biti u društvu pitomih ljudi. No, osim toga se bavim i aktivnostima koje mi pomažu da frustraciju na neškodljiv način izbacim iz sebe.

Za takvu energetsku higijenu ne treba puno kuna. Pomaže i šetnja kvartom, imaginarno ali glasno svađanje s onima koji su nas povrijedili, meditacija ili trčanje. Stvar je izbora. Pitanje je samo kojeg smo vuka odlučili hraniti?

Pročitajte još:

 

Briga o sebi u stripu

Ne taloži, recikliraj

Princeza na zrnu graška

Pod tepih

Udahni, izdahni i priznaj: bojim se

Poticaj kuckanjem

Novina na blogu - Protokoli u audio obliku

Ne znam primati, lakše mi je davati

Konačno audio

Već godinama čekam da se pojavi program koji će mi na jednostavan način omogućiti da kreiram audio blogove ili podcastove i čini se da je to audioboo.com. Malo je nezgodno što mu je trajanje ograničeno na 5 min, za jedan audioboo, no jednostavan je pa ako pričaš puno, i ne stane ti sve u jedan onda snimiš nastavak.

fotka by Sweet Disposition Cakes


"Ne znam primati, lakše mi je davati"

Elem tako sam ja jutros snimila 2 boo-a na temu "Ne znam primati, lakše mi je davati". Još se uhodavam pa mi je i u drugom ponestalo vremena, no i ovo je meni trening odvikavanja od perfekcionizma. Neka boo-ovi žive, vi ih slušajte, kucajte uz protokole koji vam u njima dolaze koliko god puta poželite. Lijepo bi bilo da mi napišete na blogu, svoje dojmove a primam i želje.

Ima li možda volontera za transkribiranje?

Audio mi je jako drag medij pa vjerujem da će sadržaj mog bloga sada biti ćešće obnavljan nego li dosada. Bilo bi super da ima volontera koji bi se javili za transkribiranje porotokola u boovima. Ja bi ih onda postala na blogu.

Ah, da i zadnja rečenica koja mi nije stala u 2 boo je:

Vrh glave: S lakoćom i radošću primam sve poklone koji mi dolaze u susret. Rado primam i rado dajem.

A sad kliknite na player pa poslušajte prvi a onda i drugi boo.







I kako vam se svidjelo?

EFT s djecom oboljelom od raka u bolnici u Meksiku

EFT na odjelu djece oboljele od raka

EFT praktičarka, stanična i molekularna biologinja Deborah Miller u ovom videu radi s djecom oboljelom od raka u Oaxac-i, u Meksiku. Beneficije su mnogostruke. EFT  pomaže djeci da se slobode straha od igala i bijelih kuta,  smanjuje njihov otpor prema terapijama pa s liječnicima bolje surađuju. Češće se smiju.

Medo Kucko izmamio djeci osmjeh 

Da bi se lakše približila djeci s kojom radi Deborah koristi medvjedića na kojem su označene sve točke skraćenog EFT protokola. Medo se zove Tappy Bear - ili Medo Kucko. Djeca ga vole jer ih ne špota, ne osuđuje, ništa im ne zamjera a na sebi ima točke po kojima ona bez problema mogu kuckati i sami sebi pomoći.

I direktor bolnice uočio beneficije EFT-a

Direktor bolnice, dr.Armando Quero je zatražio da  se EFT trajno uključi u program ustanove. On smatra da   imunološki sustav oboljele djece nakon primjene EFT-a postaje snažniji; da im se razina fizičke boli smanjuje a emocionalno stanje stabilizira.

Osim što s EFT-em olakšava djeci da se nose s opakom bolesti, tretmani pomažu obiteljim ali i bolničkom osoblju čiji rad je zahvaljujući pozitivnom ozračju olakšan.

Djeca kraće borave u bolnici pa je korist koju donosi EFT i ekonomske prirode.


Da bi svi dobili svog medvjedića bolnica, tj. projekt treba donacije. Deborah možete kontaktirati na blogu  The Oaxaca Project

video : Nada za djecu oboljelu od raka

Video je na engleskom ali ozarena lica bolesne djece transcendiraju svaku jezičnu barijeru. Zato ga pogledajte. Možda ćete baš vi imati prilike ispričati nekom o ovom slučaju i utjecati na prihvaćanje ove učinkovite metode u nekoj od naših institucija.

fotke by The Oaxaca Project

Abraham o uzrocima bolesti

"Nije vas razmišljanje o bolesti do nje dovelo. Ljutnja na kći i na majku, lutnja na muža i na ženu, nezadovoljstvo na poslu i vječno prigovaranje, grintanje protiv vlade i svih onih stvari koje ne možete promijeniti vas je u nju odvelo."

- Abraham-Hicks -

Podsjetnik:

Mjesečna radionica - EFT - Posuđena dobrobit
svake srijede - od 19 - 20.30h
Centar Apolon : Derenčinova 1/4 (u Centar se ne ulazi u cipelama pa ponesite papuče ili debele čarape)
obavezne najave: 091/254 77 87
email :eft@email.t-com.hr

Sa sobom ponesite:

- pribor za pisanje
- bocu vode
- i papuče

Šta se ti dereš?

Djeca kojoj još nisu priopćili da se deru ili revu kada spontano zapjevaju pjevaju još uvijek dok su ona kojoj je to već rečeno vjerojatno zamukla.

fotka sing and swing by guckstdu


Soto vocce

Nedjelja je oko pola dva, zubata zima grize me za vrat usprkos šalu i visoko uzdignutom ovratniku mog raskošnog kaputa koji je jučer jedan kolega s radionice Metode nazvao „šlafrokom“ :).

Idem prema Amruševoj na posljednji dio EFT seminara. Dobre sam volje, veselim se susretu s grupom. Pjevam sotto voce, ili mrvicu glasnije u kragnu kaputa.

Nisam toga niti svjesna jer sam na posljednjih nekoliko radionica Metode počela raditi na tome da bez obzira na okruženje pustim glas i odvažim se na sve glasnije i slobodnije pjevanje. Shvatila sam konačno da je to moj prirodni alat za dizanje vibracije.

Samo raspali i uživaj!

K'o što bi rek'o jedan od voditelja radionice koji, usput budi rečeno, ima predivan glas i razumije moj pjevački nagon: „Samo raspali i uživaj“. Zapravo tek kad mi je on dao „dozvolu“ sam počela prvo sramežljivo a onda sve hrabrije pjevati; s knedlom u grlu, pa iz grla bez knedle, pa kad bih se potpuno opustila iz trbuha kako se to i radi.

I idem ja tako od Trga prema Amruševoj i nemam pojma da pjevam. Odjednom, okrećem glavu u desno i u vidnom polju opažam gospodina s cool šeširom i lijepim smeđim sportskim cipelama kako me gleda.

Želudac mi se isti tren spušta u petu kao da me ulovio u krađi ili nekom takvom nedjelu. Čovjek je primijetio moju nelagodu, pa će: „Ma neka, baš lijepo pjevate“.

On to samo reda radi...

Hm da, mislim si ja, grabeći prema Praškoj, jedva čekajući da mu nestanem iz vidnog polja.

Srce mi je još neko vrijeme snažno tuklo od „sramote“ što su mene, odraslu ženu uhvatili kako pjevam po cesti; kompliment sam časkom otpisala jer je on to ionako rekao reda radi, i još sam se neko vrijeme osjećala razgolićeno i nekako ranjivo.

Dan je završio, ja sjedim, odmaram, vrtim si film dnevnih događanja i pitam se:

„Kad je to dovraga pjevanje postalo nenormalno; neozbiljno, sramotno i čudno?“

Možda kad su mi prvi puta rekli: Šta se ti dereš?

Vezani članci:

5 načina za izlazak iz rupe
Sumnja u vlastite sposobnosti