Kad smo preplavljeni valom emocija

 

Ponekad čujemo savjete poput: "Nemoj biti reaktivna." ili "Samo kontroliraj svoje emocije."

Lako je to reći kada smo mirne. Ali što kada nam srce lupa, grlo se stegne, osjećamo kako se bijes diže ili suze naviru? U tim trenucima ne osjećamo da imamo izbora. Imamo snažnu potrebu odmah nešto reći, objasniti, obraniti se ili otići.

Ne moramo odmah reagirati.

Iako imamo snažnu potrebu to napraviti.

Ako si damo dovoljno vremena da nekoliko puta mirno udahnemo i izdahnemo te pogledamo što se događa u našem tijelu, više nismo potpuno na milost i nemilost emocija.

Možda osjećamo kako se bijes penje prema licu. Možda nam srce ubrzano lupa. Možda osjećamo knedlu u grlu ili kako naviru suze.

To se zove surfanje emocijama.

Kao da stojimo na valu i dopuštamo mu da prođe. Ne pokušavamo ga zaustaviti niti se pretvaramo da ga nema. Ne borimo se protiv njega, ali mu ne dopuštamo ni da upravlja našim postupcima.

Neki autori navode da početni fiziološki val emocije može proći za otprilike devedeset sekundi ako ga ne nastavimo hraniti novim mislima i pričama. Bilo da traje kraće ili dulje, poanta nije u brojci. Važno je znati da emocija nije trajno stanje. Ona se mijenja kada joj damo prostora da prođe.

Kad usporimo dovoljno da primijetimo što se događa u nama, često otkrijemo da ispod prvog vala postoji nešto drugo. Ispod ljutnje možda je povrijeđenost. Ispod straha možda je potreba za sigurnošću. Tek kada si damo priliku osjetiti ono što se događa, možemo odlučiti kako želimo odgovoriti. Tada više ne reagiramo samo iz automatske zaštite, nego biramo kako ćemo se podržati.

Što znači surfati emociju u praksi?

Nije dovoljno samo reći sebi: "Osjeti emociju." Kada smo preplavljene, to često nije od velike pomoći.

Surfanje emocije može započeti sasvim malim koracima. Prvo možemo primijetiti: "Nešto se događa u meni."

Zatim možemo vratiti pažnju iz misli koje jure natrag u tijelo i osjetiti što se u njemu događa. Možemo si dati nekoliko trenutaka prije nego što nešto kažemo ili napravimo.

I možemo se pitati:

Što mi sada treba?

Već tada između emocije i našeg odgovora nastaje mali prostor. U tom prostoru više nema samo automatske reakcije. U njemu se ponovno pojavljuje mogućnost izbora.

To, naravno, ne znači da ćemo tapkati dok surfamo emociju.

Tapkat ćemo nakon što oluja prođe da ne bismo provele sate vrteći po glavi što je rečeno, učinjeno, kako smo mogle reagirati, odgovoriti, a nismo.

Tapkanjem ćemo te emocije osloboditi iz tijela, dati im prostora za protok i smiraj.

Vjerujte mi, ja sam baš danas kroz to prošla. Intuitivno sam prosurfala, onda sam plakala i kao šlag na torti završila s nekoliko rundi EFT-a.

Duboki izdah i opuštanje uvijek mi daju do znanja da sam sve ili barem dio onoga što me mučilo riješila.

EFT tapkanje nakon što oluja prođe

Karate točka: Iako me ono što se dogodilo još uvijek boli, biram se podržati dok moje tijelo polako otpušta sve što je zadržalo.

Karate točka: Iako sam tada imala snažnu potrebu odmah reagirati, sada si dopuštam otpustiti napetost koju još nosim u sebi.

Karate točka: Iako još uvijek osjećam dio tih emocija, otvaram mogućnost da ih moje tijelo otpusti svojim tempom.

Točka obrve: Prisjećam se onoga što se dogodilo.

Sljepoočnica: Još osjećam dio te napetosti.

Ispod oka: Moje tijelo to još nosi.

Ispod nosa: Dopuštam si polako otpustiti.

Brada: Više ne moram sve držati u sebi.

Ključna kost: Moj živčani sustav može se ponovno smiriti.

Ispod ruke: Dajem emocijama prostora da dovrše svoj prirodni tijek.

Vrh glave: Biram se podržati dok otpuštam ono što mi više ne služi.

Točka obrve: Primjećujem da se moje disanje polako smiruje.

Sljepoočnica: Sa svakim izdahom otpuštam još malo napetosti.

Ispod oka: Mogu biti nježnija prema sebi.

Ispod nosa: Ne moram osuđivati svoje reakcije.

Brada: Učinila sam najbolje što sam tada mogla.

Ključna kost: Sada svom tijelu vraćam osjećaj sigurnosti.

Ispod ruke: Dopuštam da ono što me opterećivalo polako ode.

Vrh glave: Biram mir, razumijevanje i podršku sebi.

Možda emocionalna snaga nije u tome da nikada ne osjetimo ljutnju, strah ili tugu.

Možda je u tome da svaki put iznova učimo kako kroz njih proći bez borbe protiv sebe.

Jer cilj nije postati žena koja više ništa ne osjeća.

Cilj je naučiti podržati se dok osjećamo.

Zašto nam novac ne dolazi ili nam curi iz ruku?

 

Možda problem nije u novcu nego u osjećaju sigurnosti

Još ćemo malo o novcima. Zašto? Jer nam svima trebaju a rijetko se spominje da ih imamo ili nemamo ovisno o tome kako zračimo ili drugačije rečeno kako je naš nervni sustav reguliran.

Ako smo u vječnom  strahu da nikada nećemo imati dovoljno to znači da nam je nervni sustav nereguliran i da takava vibracija privlači još više istih situacija. Taj fenomen zovu zrcaljenjem.

Važno je da se ne osjećamo krivima, već da smo svjesni da ono se što iz naše podsvijesti emanira zrcali u našem materijalnom svijetu. Kad smo toga svijesni onda si možemo pomoći tako da svoj nervni sustav reguliramo.

U nastavku je EFT skripta koja nam može biti korisna. No za regulaciju sustava je vrlo korisno mumljanje (mmmm) jer aktiviran živac vagus koji nas prebacuje u parasimpatikus (stanje odmora i obnove),  udisanje i malo duže izdisanje kroz srce ili centar grudnog koša kao i Jin Shin Jyutsu vježba o kojoj sam u jednom od blogova pisala.

Nekad se dokopamo nekih novaca, na trenutak odahnemo, a onda ih gotovo jednako brzo potrošimo. Neočekivani račun. Novi trošak. Nešto što nismo planirali.

I možda se tada pitamo jesmo li jednostavno loši s novcem.

Jesmo li neodgovorni.

Ili možda nama jednostavno nije suđeno da financijski budemo osigurani.

A što ako problem nije u novcu?

Što ako naš odnos prema novcu ima više veze s nervnim sustavom nego s matematikom i  zarađivanjem?

Za mnoge od nas novac nije samo broj na računu. On u sebi nosi osjećaj sigurnosti, brige, neizvjesnosti, sjećanja i iskustava koja smo skupljali godinama.

Možda smo odrasli gledajući kako novac u obitelj donosi napetost. Možda smo slušali razgovore o dugovima, računima ili odricanju. Možda nikada nitko nije rekao da nema dovoljno, ali smo to osjećali u atmosferi doma.

Tijelo pamti mnogo više nego što mislimo.

Ponekad nauči da imati nije potpuno sigurno. Da ono što dođe može jednako brzo nestati.

I zato nesvjesno održavamo novac u pokretu. Potrošimo ga. Poklonimo ga. Nađe se nešto što "baš sada" treba kupiti.

Ne zato što smo neodgovorni.

Nego zato što je zadržati nešto vrijedno možda još uvijek pomalo nepoznat osjećaj.

A ono što je našem nervnom sustavu nepoznato često djeluje nesigurno.

Ponekad se ispod svega toga krije i pitanje vlastite vrijednosti.

Jesam li osoba koja smije živjeti malo mirnije?

Smijem li imati dovoljno?

Smijem li zadržati ono što imam?

Neki ljudi osjećaju kao da taj osjećaj oskudice nije nastao samo iz njihovih vlastitih iskustava. Ponekad ga prepoznaju u obiteljskoj priči, a ponekad ga doživljavaju kao nešto mnogo starije od sebe.

Bez obzira odakle dolazi, dobra je vijest da se obrasci mogu mijenjati.

Naš odnos prema novcu nije karakterana mana.

To je često nervni sustav koji još uvijek pokušava zaštititi ono što je nekada naučio.

EFT skripta: Kad mi je teško zadržati novac

Početna postavka (karate točka)

Iako mi je teško doći do novca i zadržati ga, ja prihvaćam sebe i otvorena sam mogućnosti da to promijenim.

Iako dio mene vjeruje da je financijska sigurnost neizvjesna, ja prihvaćam sebe i sve svoje osjećaje.

Iako ne razumijem sve svoje obrasce, spremna sam svaki dan napraviti  mali korak prema promjeni u razumijevanju.

Vrh glave Čini se da se nikako ne mogu sastati s novcima
Obrva Možda iza toga postoji neki razlog
Strana oka Moj obrazac naučen u djetinjstvu.
i moj nervni sustav koji je disreguliran.

Ispod oka Iako je  moguće da mi taj obrazac više nije od koristi.
Ispod nosa Da mi više ne pomaže, da je zastario ja mu zahvaljujem
Brada Zahvaljujem i svom tijelu što me čuvalo
Ključna kost I otvaram prostor za novi osjećaj sigurnosti
Ispod ruke Ne moram se boriti protiv sebe
Vrh glave Biram razumjeti svoje obrasce

Početna postavka (karate točka)

Iako još uvijek učim razviti osjećaj sigurnost, biram vjerovati da promjena može biti nježna.

Iako dio mene ne vjeruje da može biti financijski siguran, ja prihvaćam svoja uvjerenja i svoje osjećaje.

Iako još ne znam kako će to izgledati, biram napraviti jedan mali korak danas.

Vrh glave U redu je ići polako
Obrva Osjećaj sigurnost se može naučiti
Strana oka Ne moram sve promijeniti danas
Ispod oka Biram primijetiti male pomake koji se događaju
Ispod nosa Biram se podržati i prihvatiti svoje osjećaje
Brada Čak i kada osjećam nesigurnost
Ključna kost Možda mogu zadržati malo više mira
Ispod ruke Možda mogu zadržati i malo više obilja
Vrh glave Korak po korak gradim novi osjećaj sigurnosti

Možda promjena ne počinje na bankovnom računu.

Možda počinje u trenutku kada prestanemo sebe kriviti i počnemo razumijevati zašto reagiramo baš tako.

Inspirirano tekstom Anne Merkabe.

 

Ako se želite podsjetiti: vježba Jin Shin Jyutsu  

https://www.blogger.com/blog/post/edit/6066897625474298841/6940349802632428897 

Kako prepoznati da si prešla granicu regulacije | EFT

 

Kad tijelo više ne treba još jedan napor, nego sigurnost

Ponekad mislimo da smo samo umorni, pod stresom ili da nam treba malo odmora. Ali postoji trenutak kada tijelo više nije samo napeto – nego izlazi iz svoje sposobnosti regulacije.

Nervna regulacija nije stanje u kojem smo uvijek mirni. Ona znači da se možemo nositi s onim što se događa, da možemo osjetiti emocije i vratiti se u ravnotežu.

Kada prijeđemo svoju granicu, tijelo počinje slati signale.

Možda postanemo razdražljivi bez pravog razloga. Možda nam je teško misliti, donositi odluke ili razgovarati s drugima. Možda osjećamo da smo „prazni”, preplavljeni ili da se samo želimo isključiti.

To nije slabost.

To je način na koji nam tijelo govori: „Treba mi više sigurnosti. Treba mi usporavanje.”

Neki od znakova da smo prešli granicu regulacije mogu biti:

• stalna unutarnja napetost
• osjećaj da smo stalno u žurbi
• nemogućnost opuštanja čak i kada imamo vremena
• pretjerano analiziranje svega
• nagle emocionalne reakcije
• osjećaj odvojenosti od sebe ili tijela
• umor koji ne prolazi nakon odmora

Često pokušavamo tada napraviti još više. Organizirati se bolje. Kontrolirati više. Natjerati se da budemo „jači”.

Ali tijelo ne traži još jedan zadatak.

Traži znak da je sigurno.

Možemo početi malim koracima. Primijetiti stopala na podu. Produžiti izdah. Položiti ruku na tijelo. Dati sebi nekoliko trenutaka bez potrebe da nešto popravljamo.

EFT tapkanje može pomoći da se vratimo u kontakt sa sobom i da tijelu pošaljemo poruku: sada sam ovdje, sada sam sigurna/siguran.

EFT tapkanje: Kada sam prešla svoju granicu

Karate točka

Iako osjećam da sam otišla predaleko i da moje tijelo više ne može ovako, prihvaćam da mi sada treba nježnost.

Iako sam možda dugo gurala dalje i ignorirala svoje znakove, biram početi slušati svoje tijelo.

Iako dio mene misli da moram još izdržati, dopuštam sebi da usporim i pronađem više sigurnosti.

Obrva: Možda sam prešla svoju granicu.
Sljepoočnica: Možda moje tijelo već dugo šalje signale.
Ispod oka: Primjećujem koliko sam napeta.
Ispod nosa: Primjećujem koliko sam se trudila izdržati.
Brada: Možda više ne trebam ništa forsirati                                       Ključna kost: Možda mogu napraviti mali prostor za sebe.
Ispod pazuha: Moje tijelo pokušava pomoći.
Vrh glave: Sada ga mogu početi slušati.

Udahnimo polako.

Ne moramo odmah sve riješiti.

Dovoljno je primijetiti kako se u tom trenutku osjećamo.

Povratak u ravnotežu

Kada naučimo prepoznati trenutak prije nego što potpuno prijeđemo svoje granice, dajemo sebi novu mogućnost izbora.

Možemo stati prije nego što tijelo mora povući ručnu kočnicu.

Možemo primijetiti: „Sada mi treba odmor.”
„Sada mi treba manje podražaja.”
„Sada mi treba podrška.”

Granice regulacije nisu znak da nešto nije u redu s nama.

One su prirodan dio našeg živčanog sustava.

Tijelo nas ne pokušava zaustaviti.

Pokušava nas zaštititi.

EFT tapkanje: Dopuštam svom tijelu da se vrati u sigurnost

Karate točka

Iako sam dugo bila napeta i možda sam zaboravila slušati svoje tijelo, sada biram ponovno uspostaviti kontakt sa sobom.

Iako moje tijelo još uvijek nosi stres i umor, prihvaćam da mu treba vrijeme i nježnost.

Iako sam navikla izdržati puno toga, dopuštam sebi osjećaj sigurnosti u malim koracima.

Obrva: Sada mogu usporiti.
Sljepoočnica: Ne moram sve riješiti odmah.
Ispod oka: Moje tijelo može postepeno učiti osjećaj sigurnosti.
Ispod nosa: Dopuštam sebi odmor.
Brada: Dopuštam sebi podršku.
Ključna kost: Slušam svoje unutarnje signale.
Ispod pazuha: Vraćam se sebi polako.
Vrh glave: Moje tijelo i ja smo na istoj strani.

Možda ne možemo uvijek izbjeći stres.

Ali možemo naučiti prepoznati kada nam je potrebno više nježnosti, više prostora i više brige za sebe.

Jer regulacija ne znači da nikada ne izgubimo ravnotežu.

Regulacija znači da znamo pronaći put natrag.