Nije otpor – možda me moje tijelo pokušava zaštititi

Nije otpor – nego zaštita  

 

 

Kad kažemo "ne mogu", možda naše tijelo kaže "još nije sigurno"

Koliko puta smo pomislili da sami sebi stojimo na putu?

Želimo krenuti naprijed, napraviti promjenu, riješiti problem ili nastaviti s EFT-om, a onda kao da se nešto u nama zakoči.

Odmah pomislimo da pružamo otpor.

Ali što ako to nije otpor?

Što ako naše tijelo samo pokušava napraviti ono što je godinama učilo – zaštititi nas.

Nervni sustav ne razmišlja kao naš um. Njegov prvi zadatak nije napredak nego preživljavanje. Ako je nekada naučio da je određena situacija bila previše bolna, previše stresna ili previše neizvjesna, pokušat će nas usporiti svaki put kad osjeti nešto slično.

Nama to može izgledati kao odgađanje, izbjegavanje ili manjak volje.

Ali tijelo možda govori nešto sasvim drugo.

"Ne znam je li ovo sigurno."

I to mijenja sve.

Jer kad prestanemo voditi borbu protiv sebe, otvara se prostor za razumijevanje. A kad se osjećamo shvaćeno, naš nervni sustav često napravi ono što ga nikada nismo mogli natjerati – polako popusti.

Možda nam danas ne treba više discipline.

Možda nam treba malo više suosjećanja prema dijelu sebe koji nas je sve ovo vrijeme pokušavao zaštititi.

 

EFT skripta: Kad mislim da pružam otpor

Početna postavka (karate točka):

Iako mislim da nešto u meni pruža otpor, otvorena sam mogućnosti da me taj dio pokušava zaštititi.

Iako sam ljuta na sebe što ne mogu dalje, biram pogledati svoju reakciju s više razumijevanja.

Iako ne razumijem zašto sam zapela, prihvaćam mogućnost da moje tijelo radi najbolje što zna.

Vrh glave Možda ovo nije otpor
Obrva Možda je ovo zaštita
Strana oka Moje tijelo pokušava pomoći
Ispod oka Iako to ne izgleda tako
Ispod nosa Ono me želi zaštiti
Brada Na način koji je nekada imao smisla
Ključna kost Danas to biram vidjeti drugačije
Ispod ruke Bez borbe protiv sebe
Vrh glave Samo primjećujem što se događa

Početna postavka (karate točka):

Iako još ne vjerujem potpuno da sam sigurna, mogu napraviti jedan mali korak.

Iako moje tijelo još uvijek provjerava postoji li opasnost, dopuštam mu da ide svojim tempom.

Iako ne moram danas riješiti sve, mogu se podržati.

Vrh glave Ne moram se siliti
Obrva Ne moram se dokazivati
Strana oka Mogu slušati svoje tijelo
Ispod oka Ono mi nešto pokušava reći
Ispod nosa Zahvaljujem mu što me čuvalo
Brada I možda me više ne treba toliko štititi
Ključna kost Mogu početi učiti kako da se osjetim sigurnom
Ispod ruke Korak po korak
Vrh glave I biti sebi podrška

Završna rečenica (po želji, mirno u sebi):

Možda nisam zapela.
Možda moje tijelo samo čeka da osjeti kako je sada sigurnije.

Introvert ili ekstrovert

 Fotka flickr

Kako punite baterije ?

Jesi introvertna ili ekstrovertna?

banula mi je iz vedra neba, s tim pitanjem, u ured jedan dan prijateljica. Kćerka joj je tada bila vrtićke dobi i tete su je pozvale jer da s Tarinim ponašanjem nije nešto u redu ili tako nekako. Hm, nije baš tekst koji bi razveselio roditelja?

Ne budi lijena Maja je odmah s amazona naručila neku knjigu na tu temu i sva mi uzbuđena došla s  definicijom introverta/ekstroverta na vrata.

E pa mogu reći da bolje definicije od tada nisam čula! Prepričana zvuči ovako:

Introverti se pune, tj. obnavljaju svoju energiju sami ( op.a. u osami), a ekstrovertima su potrebni drugi ljudi.

Da pojasnim, ja introvertna, iako mi se to možda na prvu ne bi reklo. U društvu, makar mi ono bilo najmilije na svijetu mogu provesti samo određenu količinu vremena. Zašto? Jer se u društvu trošim.

Kako se količina moje raspoložive životne energije smanjuje tako i moja potreba da se povučem u osamu raste. Kada to nije moguće fizički, količina izgovorenih riječi koje izlaze iz mojih ustiju se smanjuje i ja se povlačim u sebe.

Kada je u toj fazi introverta nije uputno ispitivati što mu je, je li loše volje ili nešto treće. Potpuno kontraproduktivno. Nije pametno ni njegovo ponašanje shvatiti osobno. Pustite ga na miru, ili mu ponudite da se osami bit će zahvalan.

A ekstroverti - obrnuto. Oni se pune u društvu drugih ljudi. Samoća i osama im ne gode.

Što je bolje? Ni jedno ni drugo. I jedni i drugi su božanska kreacija.

Susan Cain o introvertima na TED-u :

U kulturi gdje se društvenost i druželjubivost cijene iznad svega može biti teško, ponekad čak i sramotno biti introvertom. Susan Cain u ovom strastvenom govoru, ističe kako introverti pridonose svijetu iznimnim talentima i mogućnostima te bi ih trebalo ohrabrivati i vrednovati.

 

Ne znam reći ne

Crtež: Marina Katarina Grgić

Tako često se osjećam preplavljena obavezama da mi se čini da ću eksplodirati. Na poslu mi samo donose poslove i daju nove zadatke a ja sve prihvaćam i na kraju pucam po šavovima. Sve bi htjela napraviti na vrijeme a onda me počne hvatati panika i očaj. Kako da to riješim?

Oxana

Prvo napravite nekoliko rudni EFT-a prema skraćenom  protoklu (on vam je polazna točka, vi ga prilagodite svojim potrebama).Kad se emocije smire razmislite biste li mogli jednostavno reći NE?

Nije ugodno pogotovo kad su ljudi navikli da prihvaćate sve što vam donesu. No zapitajte se što vas navodi da prihvaćate toliko puno stvari odjednom? Je li moguće da tuđe potrebe stavljate ispred svojih? Zapitajte se koje beneficije od toga imate? Možda izbjegavate konfrontaciju, gradite image osobe koja je uvijek spremna udovoljiti i napraviti posao, osjećate se korisnom?

Predlažem vam da pokušate sljedeće: Ako još niste upoznati s EFT-em, pročitajte uvodne članke o toj tehnici na ovom blogu. A ako jeste prvo procijenite svoj SUD, zapišite ga i krenite:

Karate točka:

Iako pucam po šavovima od tolikog posla a ne znam kako da odbijem sve što mi donose, ja duboko i potpuno volim i prihvaćam sebe i sve svoje osjećaje.

Iako mi je teško reći ne, bojim se posljedica i sukoba, ja imam pravo poštovati svoje potrebe i svoj ritam rada

Iako se bojim da ću se nekom zamjeriti ako odbijem dodatne poslove, ja ……

Obrva/nos: Pucam po šavovima

Kraj obrve: Ne mogu sve stići ali to nije nikoga briga

Ispod oka: Teško mi je odbiti, bojim se sukoba

Ispod nosa: Ne stignem sve napraviti a ipak prihvaćam sve što mi daju

Brada: Bojim se sukoba, bojim se posljedica ako odbijem

Ključna kost: Osjećam se potpuno bespomoćno, osjećam kao da nemam izbora

Ispod ruke: Na rubu sam snaga, ne mogu više obavljati toliko posla

Vrh glave: Imam pravo reći ne, pa nisam je jedina u ovom uredu

Prestanite tapkati, duboko udahnite i popijte vode. Procijenite intenzitet i ako niste došli do nule nastavite još nekoliko rundi ali ne zaboravite početi sa:

Karate točka: Iako još uvijek pucam po šavovima/sam još jako uznemirena/se još uvijek bojim promijeniti ponašanje/se bojim da će me otpustiti...

EFT skripta koju koristimo kad ono što nam dolazi ne prepoznajemo ili sabotiramo (drugi dio)

Photo by StoryZangu Hub Pexels 

  

U prvom dijelu govorili smo o tome kako problem ponekad nije u tome što nam ništa ne dolazi.

Ponekad problem nastane kada nešto lijepo dođe, a naš živčani sustav ne zna kako to zadržati.

 

Možda odbacujemo komplimente. 

Možda brzo potrošimo novac koji stigne.

Možda umanjimo vlastite uspjehe.

Možda se osjećamo nelagodno kada nam netko daje pažnju, pomoć ili ljubav.

Možda priliku ni ne prepoznamo kada se pojavi.

A možda je prepoznamo, ali pronađemo sasvim logičan razlog zašto nije za nas.

Ako smo u djetinjstvu naučili da je sigurnije biti neprimjetan, ne tražiti previše ili ne zauzimati puno prostora, naš živčani sustav može i danas reagirati kao da je primanje opasno.

Ova EFT skripta nije usmjerena na manifestiranje.

Usmjerena je na stvaranje malo više sigurnosti za ono što je već stiglo ili upravo pokušava ući u naš život.

Kako radimo EFT tapkanje

Ocijenimo intenzitet osjećaja na ljestvici od 0 do 10.

Lagano tapkamo vrhovima prstiju po EFT točkama dok izgovaramo rečenice.

Nije važno vjerujemo li svakoj rečenici.

Dovoljno je da ostanemo prisutni uz ono što osjećamo.

Ako se pojave emocije, misli ili sjećanja, pustimo ih da budu tu bez potrebe da ih mijenjamo ili popravljamo.

EFT skripta: Sigurno je prepoznati i zadržati ono što mi dolazi

Karate točka

Iako možda ne prepoznajem dobre stvari koje mi se pojavljuju u životu, ja prihvaćam situaciju u kojoj sam danas.

Iako dio mene sabotira ili odbacuje ono što želim, otvorena sam mogućnosti da postoji i drugačiji način reagiranja.

Iako možda nosim stare obrasce koji me pokušavaju zaštititi, biram pristupiti sebi sa suosjećanjem.

Prva runda

Vrh glave Možda mi nije lako primati.

Početak obrve Možda ni ne primjećujem sve što mi dolazi.

Kraj oka Kao da nešto u meni očekuje opasnost.

Ispod oka Kao da ne vjerujem da zaslužujem nešto dobro

Ispod nosa Možda očekujem da će nestati.

Brada Možda sam to naučila davno.

Ključna kost Možda je nekad bilo sigurnije ne očekivatio previše.

Ispod ruke I zato odbacujem ili propuštam čak i ono što želim.

 

Izeđu prve I druge runde ponovite postupak na karate točci. Ako vam odgovaraju druge izjave slobodno ih zamijenite za ove sugerirane.

Druga runda

Vrh glave Danas primjećujem taj obrazac.

Početak obrve I ne moram ga osuđivati.

Kraj oka Moj sustav me pokušavao zaštititi.

Ispod oka Zahvaljujem mu na toj zaštiti.

Ispod nosa I otvaram se novoj mogućnosti.

Brada Možda mogu prepoznati više dobra oko sebe.

Ključna kost Možda mogu prihvatiti dobro koje mi dolazi.

Ispod ruke Možda je sigurno primati bez krivnje i bez straha.

 

Udahnimo duboko.

Ponovno procijenimo intenzitet osjećaja od 0 do 10.

Ne tražimo savršen rezultat.

Tražimo samo mali pomak prema većoj sigurnosti u vlastitom tijelu.

Ponekad promjena ne počinje time da privučemo više.

Ponekad počinje time da naučimo prepoznati i zadržati ono što je već stiglo.

 

Privlačimo li ono što želimo a naša unutarnja frekvencija to ne uspijeva zadržati? prvi dio

 

Pitanje koje si mnogi od nas postavljaju možda nije pravo pitanje.

Pitamo se: zašto ne privlačim više onoga što želim?

Gradimo strategije oko privlačenja. Učimo kako magnetizirati ono što želimo. Usavršavamo svoje ponude, radimo na svojoj frekvenciji, produbljujemo vizualizacije. I nije da je to pogrešno. Sve to može biti važno.

Ali ispod tog pitanja krije se jedno preciznije i neugodnije pitanje:

Što se događa s onim što nam već dolazi?

Jer mnogima od nas stvari zapravo dolaze.

Novac dođe, a zatim nekako iscuri kroz troškove koji su se činili opravdanima, ulaganja koja su izgledala razumno ili velikodušnost koja je djelovala ispravno.

Ljubav dođe, a nešto u nama stvori udaljenost prije nego li se uspije pretvoriti u stabilnu vezu.

Prilika se pojavi, a um izgradi savršeno logično objašnjenje zašto baš sada nije pravi trenutak.

Zdravlje se počne poboljšavati, a pojavi se novi simptom koji zauzme mjesto starog.

To nije pomanjkanje prilike.

Možda je problem u kapacitetu našeg unutarnjeg spremnika.

Rane “nedostojnosti” ne djeluju kao uvjerenje koje možemo jednostavno prepoznati i preoblikovati. One djeluju kao strukturne pukotine.

Utisnute su u živčani sustav, duboko u razdoblju života kada smo upijali emocionalnu frekvenciju ljudi oko sebe i njihov odnos prema našoj vrijednosti shvaćali kao činjenicu.

Previše si.

Previše tražiš.

Šta misliš tko si ti?

To za dječji živčani sustav nisu bila mišljenja.

To su bile upute za preživljavanje.

I tijelo se počelo organizirati oko njih.

Počelo je zatvarati sposobnost potpunog primanja.

Sposobnost zadržavanja bez krivnje.

Sposobnost da prihvatimo obilje bez potrebe da nesvjesno stvorimo razlog zbog kojeg ga moramo sabotirati..

Posuda koja ima pukotinu neće postati puna samo zato što u nju ulijevamo više.

Iscrpit će se pokušavajući zadržati ono što neprestano curi van.

Možemo povećavati protok koliko god želimo.

Ako nismo adresirali spremnik, zadržavanje obilja na svim razinama I dalje je nemoguće.

Svaki dobitak prati tih, uvjerljiv i gotovo neprimjetan gubitak.

Možda naš zadatak nije u tome da privučemo više.

Možda je naš zadatak da popravimo strukturu na razini živčanog sustava, tamo gdje su pukotine nastale.

Kako početi popravljati spremnik koji ne zna primati

Počnimo s primanjem.

Upravo onim činom koji je naš unutarnji sustav možda godinama izbjegavao.

1. Prisjetimo se nečega što nam je došlo, ali smo sabotirali

Možda je to bio kompliment koji smo odmah odbacili.

Možda novac koju smo odmah potrošili.

Možda prilika koju smo brzo odbili.

Nemojmo analizirati zašto.

Stavimo ruku na prsa i zapitajmo se:

Što je u zadržavanju toga djelovalo prijeteće?

Odgovor koji se pojavi, koliko god bio tih, možda pokazuje gdje se nalazi pukotina.

2. Vježbajmo stanku primanja

Sljedeći put kada nešto stigne:

lijepa riječ

dobra vijest

uplata

neočekivani poklon

zastanimo.

Stavimo obje ruke na srce.

Tri puna udaha.

Jedini nam je zadatak dopustiti da to sjedne.

Ne metaforički.

Fizički.

Dopustimo da tijelo osjeti kontakt prije nego što nešto učinimo s tim iskustvom.

3. Primijetimo poriv da odmah uzvratimo ili umanjimo

Možda poželimo odmah vratiti uslugu.

Možda umanjiti kompliment.

Možda objasniti zašto to nije ništa posebno.

Možda preusmjeriti pažnju na nekoga drugoga.

Taj poriv nije problem.

Možda upravo on štiti staru pukotinu.

Umjesto da ga slijedimo, pokušajmo ostati prisutni.

Trideset sekundi.

Jednu minutu.

Svaki put kada nešto primimo bez curenja, naš spremnik postaje malo sposobniji zadržati ono što nam dolazi.

4. Svaki dan zapišimo jednu stvar koja je došla i ostala

Nešto što smo primili bez krivnje.

Bez potrebe da to odmah raspršimo.

Bez potrebe da ga zaslužujemo iznova.

Tako učimo živčani sustav novoj mogućnosti:

Imati, zadržati nije nešto zbog čega ćemo biti kažnjeni.

Sigurno je zadržati.

Sigurno je primiti.

Punoća je dopuštena.

Ovaj proces možda nema mnogo veze s privlačenjem.

Možda ima mnogo više veze s učenjem kako ostati otvoren za ono što je već stiglo.

 

U sljedećem blogu vam pišem EFT skriptu koja će nam pomoći da adresiramo ovaj problem.