Kada tijelo ne osjeća sigurnost (čak i kad je “sve u redu”)

   

Photo by Masoud Parnoon on Unsplash

 Fizička sigurnost i emocionalni stres

Ovaj tekst inspiriran je riječima Nick-a Ortner-a, koje je podijelio nakon intervjua s Lewis-om Howes-om, i govori o nečemu što često previdimo, govori o osjećaju sigurnosti u vlastitom tijelu.

Koliko puta smo si rekli da je sve u redu?

I možda objektivno jest.
Imamo krov nad glavom. Hranu. Funkcioniramo.

Ali tijelu i našem živčanom sustavu to nije dovoljno.

Tijelo reagira na osjećaje.

Lewis Howes pitao je Nicka što misli da je uzrok stresa.
Nick je odgovorio: osjećaj sigurnosti. Dio nas jednostavno se ne osjeća sigurno.

Većina nas je fizički sigurna.
Imamo krov nad glavom. Imamo hranu. Više manje smo u redu.

Ali jesmo li uredu I emocionalno?
Kao da smo pod opsadom svaki dan.

Računi. Kredit. Poruke. Mailovi. Obavijesti koje ne prestaju.
Pritisak da držimo korak. Pritisak da izdržimo.
Osjećaj da će se sve raspasti ako stanemo samo na sekundu.

Naše tijelo ne zna razliku između toga i stvarne prijetnje životu.

Pokreće isti stresni odgovor na izvod kreditne kartice kao i na medvjeda u dnevnom boravku.

Kortizol raste. Mišići se stežu. Dah postaje plitak.
Aktivira se reakcija borbe ili bijega. Cijeli dan. Svaki dan.
Zbog stvari koje nas fizički neće ozlijediti — ali ih tako doživljavamo.

I gotovo nikad ne stanemo i ne kažemo jednu stvar koju naš živčani sustav zapravo treba čuti:

“Sigurna sam u svom tijelu.”

Kada smo zadnji puta to stvarno osjetili?

Umjesto toga govorimo i sebi I drugima:

“Dobro sam”.
“Snalazim se”.
Ali gotovo nikada se ne osjećamo sigurno u svom tijelu, u svom životu, u sadašnjem trenutku.

To je ono gdje nam taping pomaže.
On direktno poručuje dijelu mozga, koji stalno pali alarm, da smo sigurni te da može prestati slati signal straha i osjećaj da smo nečim ugroženi.

Ne radi se o pozitivnom razmišljanju.
Niti o stiskanju zubiju i forsiranju da idemo dalje.
Nego o fizičkom smirivanju živčanog sustava — jer je to mjesto gdje sve počinje.

Možda nam treba samo jedan trenutak u kojem naše tijelo napokon dobiva poruku koju čeka:

Sigurno je stati.
Sigurno je biti ovdje.
Sigurno je biti u mom tijelu.

Photo by Humphrey M on Unsplash

 

Mikro-sigurnost: prvi korak koji preskačemo

Ne trebamo biti potpuno mirni da bismo krenuli

Često mislimo da se prvo trebamo smiriti da bismo si uopće mogli pomoći.
Da se trebamo dovesti u neko “bolje stanje” prije nego što uopće ima smisla početi s EFT-em.

Ali što ako taj prvi korak nije veliki mir?
Što ako je nešto puno manje?

Mikro-sigurnost.

To su oni mali trenuci koji traju par sekundi.
Kad nam ramena nisu blizu ušiju a tijelo u konstantnoj napetosti. Kad osjetimo da možda stvarno nismo ugroženi.

To nije opuštenost.
To nije mir.

To je samo mali pomak.

I često ga preskočimo jer tražimo više.
Očekujemo da sve odmah funkcionira.
Da odmah osjetimo promjenu.

Ali naš nervni sustav ne funkcionira tako.

On gradi sigurnost kroz male, ponavljajuće trenutke.
Ne kroz velike skokove.

Zato prije EFT-a ne trebamo ništa veliko.
Dovoljno je da pronađemo jedan mali trenutak u kojem je tijelo možda 1% sigurnije.

To može biti:
osjećaj stopala na podu
kontakt ruke s tijelom
toplina šalice u ruci
ili samo izdah koji je malo duži

To je dovoljno.

To je mjesto s kojeg krećemo.

 

EFT skripta: kada tražim mikro-sigurnost

Početna postavka (karate točka):

Iako se ne osjećam potpuno sigurno, mogu osvijestiti mali trenutak sigurnosti
Iako moje tijelo još nije mirno, dopuštam si primijetiti da je sada nešto mirnije 
Iako očekujem od sebe puno više, prihvaćam sebe i svoje osjećaje sada

 

Vrh glave Možda ne trebam biti skroz mirna
Obrva Možda je dovoljan mali pomak
Strana oka Kao ovaj mali trenutak opuštenosti koji osjećam u tijelu
Ispod oka Gdje mi je možda malo lakše
Ispod nosa Ne moram se osjećati savršeno
Brada Samo malo drugačije
Ključna kost Možda mogu to primijetiti
Ispod ruke Bez da tražim od sebe nešto više

Vrh glave Samo ovaj mali trenutak i osjećaj mira
Obrva Možda je to dovoljno za početak
Strana oka Možda moje tijelo već zna
Ispod oka Kako doći do sigurnosti
Ispod nosa Korak po korak
Brada Bez forsiranja
Ključna kost Bez pritiska
Ispod ruke Možda mogu prihvatiti da je to dobar početak
Vrh glave Za početi s tapkanjem

Završna rečenica (po želji, mirno u sebi):
Ne trebam raditi velike korake
Dovoljan mi je mali trenutak sigurnosti