Kad smo preplavljeni valom emocija

 

Ponekad čujemo savjete poput: "Nemoj biti reaktivna." ili "Samo kontroliraj svoje emocije."

Lako je to reći kada smo mirne. Ali što kada nam srce lupa, grlo se stegne, osjećamo kako se bijes diže ili suze naviru? U tim trenucima ne osjećamo da imamo izbora. Imamo snažnu potrebu odmah nešto reći, objasniti, obraniti se ili otići.

Ne moramo odmah reagirati.

Iako imamo snažnu potrebu to napraviti.

Ako si damo dovoljno vremena da nekoliko puta mirno udahnemo i izdahnemo te pogledamo što se događa u našem tijelu, više nismo potpuno na milost i nemilost emocija.

Možda osjećamo kako se bijes penje prema licu. Možda nam srce ubrzano lupa. Možda osjećamo knedlu u grlu ili kako naviru suze.

To se zove surfanje emocijama.

Kao da stojimo na valu i dopuštamo mu da prođe. Ne pokušavamo ga zaustaviti niti se pretvaramo da ga nema. Ne borimo se protiv njega, ali mu ne dopuštamo ni da upravlja našim postupcima.

Neki autori navode da početni fiziološki val emocije može proći za otprilike devedeset sekundi ako ga ne nastavimo hraniti novim mislima i pričama. Bilo da traje kraće ili dulje, poanta nije u brojci. Važno je znati da emocija nije trajno stanje. Ona se mijenja kada joj damo prostora da prođe.

Kad usporimo dovoljno da primijetimo što se događa u nama, često otkrijemo da ispod prvog vala postoji nešto drugo. Ispod ljutnje možda je povrijeđenost. Ispod straha možda je potreba za sigurnošću. Tek kada si damo priliku osjetiti ono što se događa, možemo odlučiti kako želimo odgovoriti. Tada više ne reagiramo samo iz automatske zaštite, nego biramo kako ćemo se podržati.

Što znači surfati emociju u praksi?

Nije dovoljno samo reći sebi: "Osjeti emociju." Kada smo preplavljene, to često nije od velike pomoći.

Surfanje emocije može započeti sasvim malim koracima. Prvo možemo primijetiti: "Nešto se događa u meni."

Zatim možemo vratiti pažnju iz misli koje jure natrag u tijelo i osjetiti što se u njemu događa. Možemo si dati nekoliko trenutaka prije nego što nešto kažemo ili napravimo.

I možemo se pitati:

Što mi sada treba?

Već tada između emocije i našeg odgovora nastaje mali prostor. U tom prostoru više nema samo automatske reakcije. U njemu se ponovno pojavljuje mogućnost izbora.

To, naravno, ne znači da ćemo tapkati dok surfamo emociju.

Tapkat ćemo nakon što oluja prođe da ne bismo provele sate vrteći po glavi što je rečeno, učinjeno, kako smo mogle reagirati, odgovoriti, a nismo.

Tapkanjem ćemo te emocije osloboditi iz tijela, dati im prostora za protok i smiraj.

Vjerujte mi, ja sam baš danas kroz to prošla. Intuitivno sam prosurfala, onda sam plakala i kao šlag na torti završila s nekoliko rundi EFT-a.

Duboki izdah i opuštanje uvijek mi daju do znanja da sam sve ili barem dio onoga što me mučilo riješila.

EFT tapkanje nakon što oluja prođe

Karate točka: Iako me ono što se dogodilo još uvijek boli, biram se podržati dok moje tijelo polako otpušta sve što je zadržalo.

Karate točka: Iako sam tada imala snažnu potrebu odmah reagirati, sada si dopuštam otpustiti napetost koju još nosim u sebi.

Karate točka: Iako još uvijek osjećam dio tih emocija, otvaram mogućnost da ih moje tijelo otpusti svojim tempom.

Točka obrve: Prisjećam se onoga što se dogodilo.

Sljepoočnica: Još osjećam dio te napetosti.

Ispod oka: Moje tijelo to još nosi.

Ispod nosa: Dopuštam si polako otpustiti.

Brada: Više ne moram sve držati u sebi.

Ključna kost: Moj živčani sustav može se ponovno smiriti.

Ispod ruke: Dajem emocijama prostora da dovrše svoj prirodni tijek.

Vrh glave: Biram se podržati dok otpuštam ono što mi više ne služi.

Točka obrve: Primjećujem da se moje disanje polako smiruje.

Sljepoočnica: Sa svakim izdahom otpuštam još malo napetosti.

Ispod oka: Mogu biti nježnija prema sebi.

Ispod nosa: Ne moram osuđivati svoje reakcije.

Brada: Učinila sam najbolje što sam tada mogla.

Ključna kost: Sada svom tijelu vraćam osjećaj sigurnosti.

Ispod ruke: Dopuštam da ono što me opterećivalo polako ode.

Vrh glave: Biram mir, razumijevanje i podršku sebi.

Možda emocionalna snaga nije u tome da nikada ne osjetimo ljutnju, strah ili tugu.

Možda je u tome da svaki put iznova učimo kako kroz njih proći bez borbe protiv sebe.

Jer cilj nije postati žena koja više ništa ne osjeća.

Cilj je naučiti podržati se dok osjećamo.

Zašto nam novac ne dolazi ili nam curi iz ruku?

 

Možda problem nije u novcu nego u osjećaju sigurnosti

Još ćemo malo o novcima. Zašto? Jer nam svima trebaju a rijetko se spominje da ih imamo ili nemamo ovisno o tome kako zračimo ili drugačije rečeno kako je naš nervni sustav reguliran.

Ako smo u vječnom  strahu da nikada nećemo imati dovoljno to znači da nam je nervni sustav nereguliran i da takava vibracija privlači još više istih situacija. Taj fenomen zovu zrcaljenjem.

Važno je da se ne osjećamo krivima, već da smo svjesni da ono se što iz naše podsvijesti emanira zrcali u našem materijalnom svijetu. Kad smo toga svijesni onda si možemo pomoći tako da svoj nervni sustav reguliramo.

U nastavku je EFT skripta koja nam može biti korisna. No za regulaciju sustava je vrlo korisno mumljanje (mmmm) jer aktiviran živac vagus koji nas prebacuje u parasimpatikus (stanje odmora i obnove),  udisanje i malo duže izdisanje kroz srce ili centar grudnog koša kao i Jin Shin Jyutsu vježba o kojoj sam u jednom od blogova pisala.

Nekad se dokopamo nekih novaca, na trenutak odahnemo, a onda ih gotovo jednako brzo potrošimo. Neočekivani račun. Novi trošak. Nešto što nismo planirali.

I možda se tada pitamo jesmo li jednostavno loši s novcem.

Jesmo li neodgovorni.

Ili možda nama jednostavno nije suđeno da financijski budemo osigurani.

A što ako problem nije u novcu?

Što ako naš odnos prema novcu ima više veze s nervnim sustavom nego s matematikom i  zarađivanjem?

Za mnoge od nas novac nije samo broj na računu. On u sebi nosi osjećaj sigurnosti, brige, neizvjesnosti, sjećanja i iskustava koja smo skupljali godinama.

Možda smo odrasli gledajući kako novac u obitelj donosi napetost. Možda smo slušali razgovore o dugovima, računima ili odricanju. Možda nikada nitko nije rekao da nema dovoljno, ali smo to osjećali u atmosferi doma.

Tijelo pamti mnogo više nego što mislimo.

Ponekad nauči da imati nije potpuno sigurno. Da ono što dođe može jednako brzo nestati.

I zato nesvjesno održavamo novac u pokretu. Potrošimo ga. Poklonimo ga. Nađe se nešto što "baš sada" treba kupiti.

Ne zato što smo neodgovorni.

Nego zato što je zadržati nešto vrijedno možda još uvijek pomalo nepoznat osjećaj.

A ono što je našem nervnom sustavu nepoznato često djeluje nesigurno.

Ponekad se ispod svega toga krije i pitanje vlastite vrijednosti.

Jesam li osoba koja smije živjeti malo mirnije?

Smijem li imati dovoljno?

Smijem li zadržati ono što imam?

Neki ljudi osjećaju kao da taj osjećaj oskudice nije nastao samo iz njihovih vlastitih iskustava. Ponekad ga prepoznaju u obiteljskoj priči, a ponekad ga doživljavaju kao nešto mnogo starije od sebe.

Bez obzira odakle dolazi, dobra je vijest da se obrasci mogu mijenjati.

Naš odnos prema novcu nije karakterana mana.

To je često nervni sustav koji još uvijek pokušava zaštititi ono što je nekada naučio.

EFT skripta: Kad mi je teško zadržati novac

Početna postavka (karate točka)

Iako mi je teško doći do novca i zadržati ga, ja prihvaćam sebe i otvorena sam mogućnosti da to promijenim.

Iako dio mene vjeruje da je financijska sigurnost neizvjesna, ja prihvaćam sebe i sve svoje osjećaje.

Iako ne razumijem sve svoje obrasce, spremna sam svaki dan napraviti  mali korak prema promjeni u razumijevanju.

Vrh glave Čini se da se nikako ne mogu sastati s novcima
Obrva Možda iza toga postoji neki razlog
Strana oka Moj obrazac naučen u djetinjstvu.
i moj nervni sustav koji je disreguliran.

Ispod oka Iako je  moguće da mi taj obrazac više nije od koristi.
Ispod nosa Da mi više ne pomaže, da je zastario ja mu zahvaljujem
Brada Zahvaljujem i svom tijelu što me čuvalo
Ključna kost I otvaram prostor za novi osjećaj sigurnosti
Ispod ruke Ne moram se boriti protiv sebe
Vrh glave Biram razumjeti svoje obrasce

Početna postavka (karate točka)

Iako još uvijek učim razviti osjećaj sigurnost, biram vjerovati da promjena može biti nježna.

Iako dio mene ne vjeruje da može biti financijski siguran, ja prihvaćam svoja uvjerenja i svoje osjećaje.

Iako još ne znam kako će to izgledati, biram napraviti jedan mali korak danas.

Vrh glave U redu je ići polako
Obrva Osjećaj sigurnost se može naučiti
Strana oka Ne moram sve promijeniti danas
Ispod oka Biram primijetiti male pomake koji se događaju
Ispod nosa Biram se podržati i prihvatiti svoje osjećaje
Brada Čak i kada osjećam nesigurnost
Ključna kost Možda mogu zadržati malo više mira
Ispod ruke Možda mogu zadržati i malo više obilja
Vrh glave Korak po korak gradim novi osjećaj sigurnosti

Možda promjena ne počinje na bankovnom računu.

Možda počinje u trenutku kada prestanemo sebe kriviti i počnemo razumijevati zašto reagiramo baš tako.

Inspirirano tekstom Anne Merkabe.

 

Ako se želite podsjetiti: vježba Jin Shin Jyutsu  

https://www.blogger.com/blog/post/edit/6066897625474298841/6940349802632428897 

Nije otpor – možda me moje tijelo pokušava zaštititi

Nije otpor – nego zaštita  

 

 

Kad kažemo "ne mogu", možda naše tijelo kaže "još nije sigurno"

Koliko puta smo pomislili da sami sebi stojimo na putu?

Želimo krenuti naprijed, napraviti promjenu, riješiti problem ili nastaviti s EFT-om, a onda kao da se nešto u nama zakoči.

Odmah pomislimo da pružamo otpor.

Ali što ako to nije otpor?

Što ako naše tijelo samo pokušava napraviti ono što je godinama učilo – zaštititi nas.

Nervni sustav ne razmišlja kao naš um. Njegov prvi zadatak nije napredak nego preživljavanje. Ako je nekada naučio da je određena situacija bila previše bolna, previše stresna ili previše neizvjesna, pokušat će nas usporiti svaki put kad osjeti nešto slično.

Nama to može izgledati kao odgađanje, izbjegavanje ili manjak volje.

Ali tijelo možda govori nešto sasvim drugo.

"Ne znam je li ovo sigurno."

I to mijenja sve.

Jer kad prestanemo voditi borbu protiv sebe, otvara se prostor za razumijevanje. A kad se osjećamo shvaćeno, naš nervni sustav često napravi ono što ga nikada nismo mogli natjerati – polako popusti.

Možda nam danas ne treba više discipline.

Možda nam treba malo više suosjećanja prema dijelu sebe koji nas je sve ovo vrijeme pokušavao zaštititi.

 

EFT skripta: Kad mislim da pružam otpor

Početna postavka (karate točka):

Iako mislim da nešto u meni pruža otpor, otvorena sam mogućnosti da me taj dio pokušava zaštititi.

Iako sam ljuta na sebe što ne mogu dalje, biram pogledati svoju reakciju s više razumijevanja.

Iako ne razumijem zašto sam zapela, prihvaćam mogućnost da moje tijelo radi najbolje što zna.

Vrh glave Možda ovo nije otpor
Obrva Možda je ovo zaštita
Strana oka Moje tijelo pokušava pomoći
Ispod oka Iako to ne izgleda tako
Ispod nosa Ono me želi zaštiti
Brada Na način koji je nekada imao smisla
Ključna kost Danas to biram vidjeti drugačije
Ispod ruke Bez borbe protiv sebe
Vrh glave Samo primjećujem što se događa

Početna postavka (karate točka):

Iako još ne vjerujem potpuno da sam sigurna, mogu napraviti jedan mali korak.

Iako moje tijelo još uvijek provjerava postoji li opasnost, dopuštam mu da ide svojim tempom.

Iako ne moram danas riješiti sve, mogu se podržati.

Vrh glave Ne moram se siliti
Obrva Ne moram se dokazivati
Strana oka Mogu slušati svoje tijelo
Ispod oka Ono mi nešto pokušava reći
Ispod nosa Zahvaljujem mu što me čuvalo
Brada I možda me više ne treba toliko štititi
Ključna kost Mogu početi učiti kako da se osjetim sigurnom
Ispod ruke Korak po korak
Vrh glave I biti sebi podrška

Završna rečenica (po želji, mirno u sebi):

Možda nisam zapela.
Možda moje tijelo samo čeka da osjeti kako je sada sigurnije.

Kako početi primijenjivati EFT kad nam je (SUD) intenzitet osjećaja previsok

Photo by Alex Green from Pexels

 Ima dana kad smo toliko uznemireni da nam se čini da ništa ne pomaže. Niti jedna tehnika, niti jedan ritual. Ništa.

Kad se tako osjećamo, kad nam je sve previše, ne idemo dublje,  dajemo si više prostora. Evo što to znači:

Postoje trenuci kad znamo što trebamo napraviti.
Znamo da bi EFT mogao pomoći.

Ali čim pokušamo tapkati, previše nam je. Iritira nas i tapkanje. Iritira nas sve.

Emocija se pojačava.
Tijelo se stisne kao čvarak.

I često tada mislimo da radimo nešto krivo.
Da nismo dovoljno spremni.
Ili da trebamo stisnuti zube I nastaviti. No to je kontraproduktivno.

Ali možda nije stvar u tome da idemo dublje. Ne trebamo previše kopati.
Možda trebamo u izjavama skripte biti općenitiji.

Kad je intenzitet previsok, naš nervni sustav ne treba više fokusa na problem, treba više prostora.

To znači da ne ulazimo direktno u emociju.
Ne imenujemo sve.
Ne pokušavamo sve “riješiti”.

Nego radimo ono što tijelo može podnijeti. Uvijek slušamo tijelo i njegove poruke. To je od presudne važnosti jer ono nikada ne laže.

Umjesto preciznog imenovanja emocije možemo samo reći
“ovo nešto što me uznemiruje” ili " užasno sam uznemirena"
umjesto da idemo u detalje.

Možemo se osvrnuti oko sebe i primijtiti prostor oko sebe
umjesto da ostanemo samo u osjećaju.

Možemo tapkati uz neutralnije rečenice koje ne pojačavaju intenzitet

To nije izbjegavanje.
To je regulacija.

I upravo tako gradimo kapacitet da kasnije možemo ići dublje ali sigurno.

EFT skripta: kada je intenzitet previsok

Photo by Humphrey M on Unsplash

 

Mikro-sigurnost: prvi korak koji preskačemo

Ne trebamo biti potpuno mirni da bismo krenuli

Često mislimo da se prvo trebamo smiriti da bismo si uopće mogli pomoći.
Da se trebamo dovesti u neko “bolje stanje” prije nego što uopće ima smisla početi s EFT-em.

Ali što ako taj prvi korak nije veliki mir?
Što ako je nešto puno manje?

Mikro-sigurnost.

To su oni mali trenuci koji traju par sekundi.
Kad nam ramena nisu blizu ušiju a tijelo u konstantnoj napetosti. Kad osjetimo da možda stvarno nismo ugroženi.

To nije opuštenost.
To nije mir.

To je samo mali pomak.

I često ga preskočimo jer tražimo više.
Očekujemo da sve odmah funkcionira.
Da odmah osjetimo promjenu.

Ali naš nervni sustav ne funkcionira tako.

On gradi sigurnost kroz male, ponavljajuće trenutke.
Ne kroz velike skokove.

Zato prije EFT-a ne trebamo ništa veliko.
Dovoljno je da pronađemo jedan mali trenutak u kojem je tijelo možda 1% sigurnije.

To može biti:
osjećaj stopala na podu
kontakt ruke s tijelom
toplina šalice u ruci
ili samo izdah koji je malo duži

To je dovoljno.

To je mjesto s kojeg krećemo.

 

EFT skripta: kada tražim mikro-sigurnost

Početna postavka (karate točka):

Iako se ne osjećam potpuno sigurno, mogu osvijestiti mali trenutak sigurnosti
Iako moje tijelo još nije mirno, dopuštam si primijetiti da je sada nešto mirnije 
Iako očekujem od sebe puno više, prihvaćam sebe i svoje osjećaje sada

 

Vrh glave Možda ne trebam biti skroz mirna
Obrva Možda je dovoljan mali pomak
Strana oka Kao ovaj mali trenutak opuštenosti koji osjećam u tijelu
Ispod oka Gdje mi je možda malo lakše
Ispod nosa Ne moram se osjećati savršeno
Brada Samo malo drugačije
Ključna kost Možda mogu to primijetiti
Ispod ruke Bez da tražim od sebe nešto više

Vrh glave Samo ovaj mali trenutak i osjećaj mira
Obrva Možda je to dovoljno za početak
Strana oka Možda moje tijelo već zna
Ispod oka Kako doći do sigurnosti
Ispod nosa Korak po korak
Brada Bez forsiranja
Ključna kost Bez pritiska
Ispod ruke Možda mogu prihvatiti da je to dobar početak
Vrh glave Za početi s tapkanjem

Završna rečenica (po želji, mirno u sebi):
Ne trebam raditi velike korake
Dovoljan mi je mali trenutak sigurnosti