Stigne poruka i u trenu osjetim kako mi se tijelo stegne.
U posljednje vrijeme imam vlastiti primjer za ovo. Kukovi su mi otkazali i koliko god ih inače izbjegavala, ovih dana moram hodati po pregledima i bolnicama.
Moje životno iskustvo učinilo je da mi takve ustanove nisu baš najdraža mjesta. A bogme ni neka iskustva s ljudima koji tamo rade nisu pomogla.
Nekada sam dolazila već unaprijed defenzivna.
U mojoj glavi već je postojao tekst: "Ajde samo budi bezobrazna ili neugodna."
Rafalni odgovor bio je spreman negdje u primitivnom dijelu mozga. Samo je čekao trenutak da ga ispalim.
Danas više ne dolazim tako. Moja vibracija je drugačija pa onda privlačim i drugačija, pozitivnija iskustva.
Još uvijek postoji mala zebnja.
Hoće li sve biti lako i jednostavno? Hoće li me to energetski iscrpiti? Hoće li se dogoditi nešto što će me uznemiriti?
Ali više ne ulazim s unaprijed pripremljenom obranom.
Izgleda da sam ipak nešto naučila.
A ako nešto krene nizbrdo, pokušavam prvo prosurfati emocijama. A nakon toga, kada je moguće, napravim EFT i podržim svoj živčani sustav da se vrati u ravnotežu.
Jer nekada nam se čini da moramo odmah reagirati.
Netko nešto kaže i u nama se pojavi potreba da odmah odgovorimo. Da se objasnimo. Da se obranimo. Da dokažemo svoju stranu priče.
I prije nego što uopće razmislimo, odgovor je već spreman.
Ali često taj odgovor ne dolazi iz našeg mirnog dijela.
Dolazi iz dijela nas koji se osjetio ugroženo.
Naš živčani sustav ne pita uvijek: "Je li ovo stvarno opasnost?"
On samo želi što prije vratiti osjećaj sigurnosti.
Zato nas ponekad vuče da odmah nešto napravimo. Da napišemo poruku. Da uzvratimo. Da se povučemo. Da prekinemo razgovor.
Bilo što, samo da neugodan osjećaj prestane.
Ali odluke donesene iz prvog vala emocije često nisu one koje bismo donijeli kada se ponovno osjećamo mirnije.
Zato ponekad najveća snaga nije u tome da odmah reagiramo.
Nego da si damo malo vremena.
Ne zato što potiskujemo emocije.
Nego zato što im dopuštamo da prođu kroz nas.
Ako ste pročitali moj tekst o surfanju emocijama, znate da prvi val ne možemo zaustaviti. Možemo ga samo odjahati, kao surfer koji zna da val neće trajati zauvijek.
A kada se val malo smiri, tada možemo napraviti nešto što nam je prije možda bilo nemoguće.
Možemo jasnije vidjeti situaciju.
Možemo birati odgovor umjesto automatske reakcije.
I tada EFT može biti podrška.
Ne radimo EFT usred najvećeg vala emocije kako bismo je na silu zaustavili.
Prvo surfamo.
A kada je moguće, EFT-om podržimo svoje tijelo da se regulira, otpusti dio napetosti i vrati više prostora za mirniji odgovor.
EFT skripta
Karate točka Iako mi je teško ne reagirati odmah, biram se podržati i dati svom tijelu malo vremena.
Karate točka Iako dio mene želi da ova neugoda odmah prestane, otvorena sam mogućnosti da ne moram sve riješiti ovog trenutka.
Karate točka Iako osjećam snažan poriv da odmah nešto učinim, biram vjerovati da mogu pričekati još malo.
Vrh glave Ovaj prvi val emocija.
Početak obrve Tijelo želi da odmah reagiram.
Bočna strana oka Ali ne moram donositi odluke iz ovog osjećaja.
Ispod oka Mogu dopustiti da se ovaj val malo smiri.
Ispod nosa Ne moram žuriti s odgovorom.
Brada Mogu dati svom živčanom sustavu malo vremena.
Ključna kost Sa svakim udahom osjećam malo više prostora.
Ispod ruke Biram se podržati dok se moje tijelo vraća u ravnotežu.
Ponekad je najveći dar koji možemo dati sebi upravo nekoliko minuta.
Ne zato da zanemarimo ono što osjećamo.
Nego da ne dopustimo da prvi val emocije odlučuje umjesto nas.
Ako smo usred tog prvog vala, možda nije trenutak za rješavanje svega.
Možda je dovoljno samo disati. Prošetati. Popiti čašu vode. Pričekati.
A kada osjetimo da se val počinje smirivati, možemo posegnuti za EFT-om.
Ne da izbrišemo emociju.
Nego da podržimo sebe dok se vraćamo u ravnotežu.
Jer naša istina neće nestati ako pričekamo nekoliko minuta.
Samo ćemo je možda vidjeti jasnije.
