Prikazani su postovi s oznakom anksioznost. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom anksioznost. Prikaži sve postove

srijeda, 19. kolovoza 2026.

Kad je živčani sustav preopterećen – kako mi EFT ponovno pomaže

Žena sa štakom hoda bolničkim hodnikom

 Ovih dana intenzivno koristim EFT. Preda mnom je operacija kuka, još uvijek ne znam točno kada će biti, a prije nje moram obaviti gomilu pretraga. Sve je to za mene posebno naporno jer jako teško hodam, pa svaki odlazak na pregled zahtijeva puno više energije nego što bi inače.

A povrh svega je tu neizvjesnost.

Kada se sve to zbroji, moj živčani sustav je prilično izvan ravnoteže. Primijetila sam da više nije dovoljno napraviti jednu EFT sesiju i reći: „Dobro, sad sam riješila stres.“ Zato sam si ovih dana napravila jednostavan način rada. Kroz večer povremeno provjerim koliko je moj živčani sustav uznemiren i, ako osjetim da sam ponovno u visokom stupnju napetosti, napravim nekoliko minuta EFT-a upravo na ono što se tada događa.

Ne pokušavam riješiti sve odjednom. Samo ponovno smanjiti ono što je u tom trenutku previše.

I moram reći da mi to jako, jako puno pomaže.

Nakon takvog rada uspijem ponekad odspavati nekoliko sati u komadu, tijelo se lakše opusti, a čini mi se da je i bol manja. Uz EFT koristim i druge načine regulacije živčanog sustava, poput stimulacije vagusa i mumljanja, koje je također jednostavan način stimulacije vagusa.

Nakon više od dvadeset godina rada s EFT-om još uvijek me fascinira koliko ova jednostavna tehnika može napraviti. Zapravo, što ga dulje koristim, to mi je manje čudesno da djeluje – a istodobno mi je sve čudesnije koliko mi može pomoći baš onda kada mi je najpotrebniji.

EFT mi je i dalje, nakon svih ovih godina, na neki način magičan.

I sve više.

Kada je živčani sustav stalno na oprezu

Kad prolazimo kroz razdoblje neizvjesnosti, boli, velikih promjena ili fizičkog napora, nije neobično da naš živčani sustav dugo ostane u stanju povišene pobuđenosti.

Možemo to osjetiti kao unutarnji nemir, napetost, ubrzane misli, teško opuštanje ili probleme sa spavanjem. Ponekad čak i kad se izvana ništa posebno ne događa, tijelo se ponaša kao da se još uvijek mora pripremati za nešto.

U takvom stanju cilj nije natjerati se da budemo mirni.

Puno je korisnije prvo primijetiti: Koliko je moj živčani sustav sada uznemiren?

A onda mu dati nešto što mu može pomoći da se malo smiri.

EFT je jedan od načina na koji to možemo napraviti.

EFT za trenutak kada osjećam da sam preopterećena

Ovu skriptu možemo koristiti kada osjetimo da nam je živčani sustav ponovno „previsoko“. Ne moramo čekati da nam bude jako loše. Možemo je napraviti čim primijetimo da se napetost počinje vraćati.

Karate točka

Karate točka: Iako je moj živčani sustav sada preopterećen i kao da stalno mora biti na oprezu, prihvaćam da je ovo trenutno tako i biram se podržati.

Karate točka: Iako moje tijelo možda još uvijek očekuje nešto zbog čega se treba brinuti, dopuštam sebi primijetiti koliko mi je svega dosta i dajem svom sustavu malo prostora da se smiri.

Karate točka: Iako ne mogu kontrolirati sve što se događa, mogu sada pomoći svom tijelu da osjeti malo više sigurnosti, korak po korak.

Tapping

Obrvа: Moj živčani sustav je sada preopterećen.

Sljepoočnica: Toliko toga se događa.

Ispod oka: Toliko neizvjesnosti.

Ispod nosa: Pregledi, pretrage, čekanje...

Brada: I moje tijelo je već umorno od svega toga.

Ključna kost: Moj sustav je stalno na oprezu.

Ispod pazuha: Kao da se ne može potpuno opustiti.

Vrh glave: I možda mu je svega jednostavno previše.

Drugi krug

Obrvа: Primjećujem koliko sam uznemirena.

Sljepoočnica: Primjećujem napetost u svom tijelu.

Ispod oka: I ne moram je sada na silu ukloniti.

Ispod nosa: Mogu samo primijetiti kako mi je.

Brada: I dati svom živčanom sustavu malo prostora.

Ključna kost: Možda se mogu smiriti barem za jedan mali stupanj.

Ispod pazuha: Ne moram riješiti sve večeras.

Vrh glave: Sada mogu pomoći svom tijelu da se malo opusti.

Treći krug

Obrvа: Dopuštam svom tijelu da malo uspori.

Sljepoočnica: Dopuštam svom dahu da bude mirniji.

Ispod oka: Ne moram sve držati pod kontrolom.

Ispod nosa: Mogu se podržati upravo sada.

Brada: Moj živčani sustav može dobiti malo predaha.

Ključna kost: Možda je sada dovoljno samo malo više mira.

Ispod pazuha: Malo više prostora.

Vrh glave: Malo više sigurnosti u ovom trenutku.

Na kraju zastanemo, udahnemo i ponovno procijenimo: Koliko je sada moj živčani sustav uznemiren, od 0 do 10?

Ako je broj i dalje visok, možemo napraviti još jedan krug. Možemo promijeniti riječi i uzeti upravo ono što nam je u tom trenutku najvažnije.

Ne moramo čekati da se potpuno „raspemo“ da bismo se podržali.

Ponekad je dovoljno nekoliko minuta.

I još jednom, iz vlastitog iskustva, mogu reći ono što nakon dvadeset godina EFT-a još uvijek volim primijetiti:

Kad se moj živčani sustav počne smirivati, mijenja se i moj doživljaj svega onoga što me čeka.

Ne nestanu pretrage. Ne nestane neizvjesnost. Ne nestane operacija.

Ali ja ih mogu dočekati s malo više prostora u sebi.

A to, posebno u teškim razdobljima, može značiti jako puno.



utorak, 12. svibnja 2026.

Jin Shin Jyutsu za smirivanje preopterećenog uma


Ruke koje prikazuju Jin Shin Jyutsu tehniku nježnog držanja prsta i centra dlana za smirivanje nervnog sustava i opuštanje tijela



Kad nas mozak zatrpa scenarijima koje još ne možemo riješiti

 Danas ću vam pisati o jednoj tehnici koja je meni pomogla da smirim nervni sustav a koja nije EFT.

U posljednje vrijeme moj um stalno pokušava ići u budućnost, zastrašujući me  raznim neugodnim scenarijima. Jedna misao povuče drugu, pa treću, pa vrlo brzo više ne razmišljam samo o jednom problemu ili jednoj odluci, nego o cijeloj budućnosti odjednom.

To je iscrpljujuće za tijelo. Posebno kad se suočavamo s nečim velikim i neizvjesnim.

Nedavno sam naišla na jednostavnu tehniku iz Jin Shin Jyutsu prakse i iskreno me iznenadilo koliko mi je pomogla regulirati nervni sustav. Koristim je nekoliko puta dnevno, posebno kad sjedim, gledam nešto ili osjetim da mi tijelo postaje hipervigilentno, da sam se stisnula ko' čvarak.

Tehnika nije komplicirana. Ne traži savršenu koncentraciju. Ali traži nešto drugo: prisutnost.

Kad nježno držimo prste i usporimo disanje, tijelo često dobije signal da možda ne mora rješavati svih 100 problema upravo sada. Napetost u tijelu se smanjuje, ramena se opuštaju.

Kako izgleda praksa

Koristimo ruke i prste na njima. Prvo radimo na jednoj a onda i na drugoj ruci. Jednom rukom nježno obuhvatimo prst druge ruke. Bez stiskanja i bez forsiranja. Samo lagan kontakt i mirno disanje.

Možemo držati svaki prst nekoliko minuta ili koliko nam treba za samo nekoliko sporih udaha. Nekada možemo raditi samo na nekom od prstiju.

Važno je ne raditi tehniku mehanički dok smo potpuno odsutni. Nije poanta da “odradimo nešto korisno”, nego da barem malo vratimo pažnju u tijelo i sadašnji trenutak.

Ponekad već i nekoliko minuta sporijeg disanja i kontakta s rukama može prekinuti spiralu katastrofičnih scenarija.

Kratki vodič

Palac — briga, pretjerano anticipatorno razmišljanje — želudac/slezena
Kažiprst — strah, anksioznostbubrezi/mjehur
Srednji prstljutnja, frustracija — jetra/žuč
Prstenjak — tuga — pluća/debelo crijevo
Mali prst — nesigurnost, napetost — srce/tanko crijevo
Dlan — opći balans i smirivanje sustava

Svaki prst možemo držati 2–5 minuta ili samo nekoliko sporih udaha.
Dlan držimo tako da nježno obuhvatimo centar druge ruke bez pritiska s nekoliko prstiju ili samo palcem. Navedeni organi znače da taj određeni prst djeluje na njih. Kao npr. u akupresuri.

Kad nam treba nešto jednostavno

Ponekad nemamo kapacitet za dugu meditaciju, analizu emocija ili stalno popravljanje sebe. Ponekad nam treba samo nešto dovoljno jednostavno da tijelo dobije blagi osjećaj sigurnosti.

I možda nećemo odmah riješiti problem koji nas čeka. Ali možemo pomoći nervnom sustavu da ne živi unaprijed deset verzija budućnosti odjednom.

utorak, 5. svibnja 2026.

Kako početi primijenjivati EFT kad nam je (SUD) intenzitet osjećaja previsok



Kako tapkati kad nam je svega previše
Photo by Alex Green from Pexels


 Ima dana kad smo toliko uznemireni da nam se čini da ništa ne pomaže. Niti jedna tehnika, niti jedan ritual. Ništa.

Kad se tako osjećamo, kad nam je sve previše, ne idemo dublje,  dajemo si više prostora. Evo što to znači:

Postoje trenuci kad znamo što trebamo napraviti.
Znamo da bi EFT mogao pomoći.

Ali čim pokušamo tapkati, previše nam je. Iritira nas i tapkanje. Iritira nas sve.

Emocija se pojačava.
Tijelo se stisne kao čvarak.

I često tada mislimo da radimo nešto krivo.
Da nismo dovoljno spremni.
Ili da trebamo stisnuti zube I nastaviti. No to je kontraproduktivno.

Ali možda nije stvar u tome da idemo dublje. Ne trebamo previše kopati.
Možda trebamo u izjavama skripte biti općenitiji.

Kad je intenzitet previsok, naš nervni sustav ne treba više fokusa na problem, treba više prostora.

To znači da ne ulazimo direktno u emociju.
Ne imenujemo sve.
Ne pokušavamo sve “riješiti”.

Nego radimo ono što tijelo može podnijeti. Uvijek slušamo tijelo i njegove poruke. To je od presudne važnosti jer ono nikada ne laže.

Umjesto preciznog imenovanja emocije možemo samo reći
“ovo nešto što me uznemiruje” ili " užasno sam uznemirena"
umjesto da idemo u detalje.

Možemo se osvrnuti oko sebe i primijtiti prostor oko sebe
umjesto da ostanemo samo u osjećaju.

Možemo tapkati uz neutralnije rečenice koje ne pojačavaju intenzitet

To nije izbjegavanje.
To je regulacija.

I upravo tako gradimo kapacitet da kasnije možemo ići dublje ali sigurno.


EFT skripta: kada je intenzitet previsok

utorak, 21. travnja 2026.

Kada tijelo ne osjeća sigurnost (čak i kad je “sve u redu”)

   

Zašto se ne osjećamo sigurno (čak i kad jesmo)

Photo by Masoud Parnoon on Unsplash

 Fizička sigurnost i emocionalni stres

Ovaj tekst inspiriran je riječima Nick-a Ortner-a, koje je podijelio nakon intervjua s Lewis-om Howes-om, i govori o nečemu što često previdimo, govori o osjećaju sigurnosti u vlastitom tijelu.

Koliko puta smo si rekli da je sve u redu?

I možda objektivno jest.
Imamo krov nad glavom. Hranu. Funkcioniramo.

Ali tijelu i našem živčanom sustavu to nije dovoljno.

Tijelo reagira na osjećaje.

Lewis Howes pitao je Nicka što misli da je uzrok stresa.
Nick je odgovorio: osjećaj sigurnosti. Dio nas jednostavno se ne osjeća sigurno.

Većina nas je fizički sigurna.
Imamo krov nad glavom. Imamo hranu. Više manje smo u redu.

Ali jesmo li uredu I emocionalno?
Kao da smo pod opsadom svaki dan.

Računi. Kredit. Poruke. Mailovi. Obavijesti koje ne prestaju.
Pritisak da držimo korak. Pritisak da izdržimo.
Osjećaj da će se sve raspasti ako stanemo samo na sekundu.

Naše tijelo ne zna razliku između toga i stvarne prijetnje životu.

Pokreće isti stresni odgovor na izvod kreditne kartice kao i na medvjeda u dnevnom boravku.


Kortizol raste. Mišići se stežu.
Dah postaje plitak.
Aktivira se reakcija borbe ili bijega. Cijeli dan. Svaki dan.
Zbog stvari koje nas fizički neće ozlijediti — ali ih tako doživljavamo.

I gotovo nikad ne stanemo i ne kažemo jednu stvar koju naš živčani sustav zapravo treba čuti:

“Sigurna sam u svom tijelu.”

Kada smo zadnji puta to stvarno osjetili?

Umjesto toga govorimo i sebi I drugima:

“Dobro sam”.
“Snalazim se”.
Ali gotovo nikada se ne osjećamo sigurno u svom tijelu, u svom životu, u sadašnjem trenutku.

To je ono gdje nam taping pomaže.
On direktno poručuje dijelu mozga, koji stalno pali alarm, da smo sigurni te da može prestati slati signal straha i osjećaj da smo nečim ugroženi.

Ne radi se o pozitivnom razmišljanju.
Niti o stiskanju zubiju i forsiranju da idemo dalje.
Nego o fizičkom smirivanju živčanog sustava — jer je to mjesto gdje sve počinje.

Možda nam treba samo jedan trenutak u kojem naše tijelo napokon dobiva poruku koju čeka:

Sigurno je stati.
Sigurno je biti ovdje.
Sigurno je biti u mom tijelu.