 | |
| Prijatelji FB via HEER |
Ponekad među svim ozbiljnim temama o novcu zaboravimo pogledati i onu jednostavniju, gotovo dječju perspektivu. A baš nam takve perspektive nekad najviše otkriju.
Svi nekako primjećujemo da određene osobe imaju „sreću“ s novcem i kao da uvijek imaju dovoljno, bez obzira na okolnosti. Dok se druge stalno bore s osjećajem manjka i kao da im novac neprestano izmiče.
Naša energija prema novcu ne stvara se samo kroz brojke, posao ili trud. Velik dio nje satkan je od naših uvjerenja, navika i načina na koji gledamo svijet.
Na frekvenciju kojom živimo ne reagira samo naš um, nego i naše tijelo. Naše stanice neprestano odašilju određeno stanje — stezanja, straha i manjka ili opuštenosti, povjerenja i obilja. I to nije samo “new age” ideja, nego nešto o čemu danas govore i mnogi znanstvenici i istraživači poput Joe Dispenza, koji povezuju emocije, stanje živčanog sustava, tijelo i način na koji doživljavamo vlastitu stvarnost. Ako iznutra stalno emitiramo frekvenciju nedostatka, borbe i uvjerenja da nema dovoljno, često ćemo taj osjećaj manjka početi primjećivati na svim razinama života. A kada postupno počnemo graditi osjećaj sigurnosti, otvorenosti i obilja, kao da i život drugačije počinje odgovarati na nas.
Zato se danas hajdemo malo poigrati jednom zanimljivom idejom.
Na radionicama o obilju često se govori o tome da pokušamo promatrati novac kao odnos. Kao osobu. Kao prijatelja.
I tu stvari postanu jako zanimljive.
Kad bi novac bio osoba
Kad bi novac bio osoba, kakav biste odnos imali s njim?
Biste li bili prijatelji? Biste li se veselili njegovom dolasku? Ili biste prema njemu osjećali nelagodu, ljutnju, sram ili nepovjerenje?
Zamislimo sada jednog prijatelja kojeg ćemo nazvati Marko.
Uz Marka se osjećate sigurno i dobro. Voljeli biste da ga ima više u vašem životu, ali:
skrivali biste druženja s njim jer ne želite da vas ljudi povezuju
govorili biste da Marko kvari ljude
ogovarali biste njegove uspješne prijatelje i vjerovali da nisu pošteni
ljutili biste se na Marka što nije češće uz vas
stalno biste govorili da ga nema dovoljno
uvjeravali biste sebe i druge da vam Marko zapravo nije važan
Kad bi takav Marko stvarno postojao, bi li se osjećao dobrodošlo u vašem životu?
Bi li želio provoditi vrijeme s osobom koja ga odbija, kritizira i govori da joj nije važan?
Vjerojatno ne bi.
Odnos koji često imamo prema novcu
Kad Marka zamijenimo pojmom novca, počinjemo jasnije vidjeti koliko nas vlastita uvjerenja često udaljavaju od osjećaja obilja.
Ako vjerujemo da novac kvari ljude, da su bogati ljudi loši ili nepošteni, ako se stalno žalimo da ga nema dovoljno, a istovremeno govorimo da nam nije važan — nije čudno da u sebi stvaramo otpor prema njemu.
I ne radi se ovdje o tome da novac treba obožavati.
Radi se o tome da je teško privući nešto prema čemu osjećamo prijezir, strah ili sram.
Kako izgleda zdraviji odnos prema obilju?
Možda ovako:
govorimo o novcu s više mira i manje gorčine
zahvalimo se i na najmanjim iznosima koje dobijemo
dopuštamo sebi maštati o sigurnijoj i mirnijoj budućnosti
prestajemo automatski osuđivati ljude koji imaju više
ostavljamo u sebi osjećaj otvorenih vrata umjesto unutarnjeg odbijanja
priznajemo da nam novac može pomoći živjeti lakše i da njime možemo pomoći drugima
Možda obilje ne počinje na bankovnom računu.
Možda često počinje u trenutku kada prestanemo gurati novac od sebe dok istovremeno želimo da dođe.
Želim nam svima malo više mira, sigurnosti i ljepših odnosa s tim neobičnim “prijateljem”. 🙂
Sanja Plavljanić-Širola inpiracija za tekst
Nema komentara:
Objavi komentar