EFT i otpor okoline na promjene u ponašanju
Vjerujem da ste primijetili otpor pa možda i snažnu agresiju okoline kada ste odlučili okrenuti stranicu i promijeniti svoje ponašanje, reakcije i uopće način komuniciranja. Ljudi koji nas okružuju ne vole takve promjene jer im one samo stvaraju probleme, tj. u prvih mah se tako čini. No naše asertivnije ponašanje otvara vrata asertivnosti i onima koji nas okružuju iako oni sami toga u početku nisu svjesni.
Kada jednom odlučimo da smo dovoljno dugo dozvoljavali da nam granice krše i da nas rastežu na sve strane, kada se takva odluka dogodi i na razini „kostiju“ a ne samo na mentalnoj razini, počinje se mijenjati naše ponašanje.
Dobro je poznato da druge ne možemo mijenjati osim ako prije toga ne promijenimo sebe jer odnosi su kao ples. Kad jedan od partnera u nekom odnosu promijeni korak mijenja ga i onaj drugi. No promjene koje se dešavaju na razini našeg ponašanja rijetko nailaze na odobravanje okoline.
Evo primjera iz prakse. Moja klijentica, K. je mami koja je oštro kritizirala ponašanje jednog znanca prema njegovom sinu pokušala ukazati na njezinu kritičnost spomenuvši pritom da je i ona sama (njezina mama) tijekom odgajanja svoje djece počinila dosta pogrešaka.
Nakon što je K. izgovorila „Pa i ti si takve stvari radila“ odjednom se umjesto mame na kuhinjskom stolcu pojavio dvoglavi zmaj koji je počeo rigati vatru. Kako K. već dulje vrijeme radi na sebi uspjela je usprkos maminoj baražnoj vatri ostati mirna no ipak joj se učinilo da se ispod te mirnoće nešto krije pa je odlučila da to istražimo na sljedećoj terapiji.
Iako bijesne mamine izjave o tome kako ona misli da je najpametnija, kako se udebljala, kako živi u svom malom skučenom svijetu, kako se s njom ne može više razgovarati itd. nisu značajnije uznemirile odraslu ženu u koju se K. razvila, ispostavilo se da se njezino unutarnje dijete sjetilo kako je to izgledalo kada bi se na bilo koji način suprotstavilo mami. Umjesto mame pojavio bi se strašan zmaj koji je na nju rigao vatru.
Reći ne, reći svoje mišljenje, izraziti neslaganje za K. je u djetinjstvu bilo krajnje opasno jer bi se umjesto mame svaki puta ukazao dvoglavi zmaj koji je bjesnio, vrijeđao i nabrajao sve njezine mane i propuste.
Dijete je stoga počelo izbjegavati svaku situaciju koja bi mogla dovesti do konfrontacije ne bi li izbjeglo susret s velikom alom. Jer dijete je bilo maleno i nemoćno a ala golema i opasna. Mama – zmaj je osim toga bila izvor sigurnosti i ljubavi koju je dijete suprotstavljajući joj se moglo izgubiti.
Dijete je kasnije odraslo ali je sukobe i konfrontacije nastavilo izbjegavati u velikom luku jer se dobro sjećalo velikog dvoglavog zmaja koji bi se svaki puta pojavio kada bi se ono pokušalo založiti za sebe.
Razina uznemirenosti (SUD) kada bi se sjetila osjećaja straha i odbačenosti koje je kao djevojčica K. osjećala na početku je na skali od 0 – 10 bila na 6.
Kucajući po karate točki K. i ja smo zajedno govorile:
Iako sam ja bila mala a dvoglavi zmaj golem i opasan, ja prihvaćam malu ustrašenu djevojčicu u sebi
pa po vrhu glave: mala sam i bojim se zmaja
spoju unutarnje strane obrve i nosa: zmaj je opasan
kosti na vanjskom rubu obrve: mama mrzi kad joj se suprotstavljam
kosti ispod oka, ispod sredine irisa: opasno je reći ne
gornjoj usni, ispod nosa: bojim se zmaja
po donjoj usni iznad brade: mama me ne voli kad nije po njezinom
jedan prst ispod spoja ključne kosti i prvog rebra (s bilo koje strane): odbacuje me, nisam dobra
Nakon prvog kruga SUD je pao na 4 pa smo prvotnu izjavu malo modificirali u:
Iako se mala K. još uvijek boji strašnog zmaja i misli da je opasno suprotstavljati se ljudima i zastupati sebe, ja prihvaćam malu K. u sebi i odraslu ženu u koju je izrasla.
Tijekom tog novog ciklusa kucanja iako su joj još uvijek suze tekle niz obraze, K. je duboko uzdahnula i na kraju ciklusa glasno se nasmijala. Sve to kao i promjena u držanju tijela i izraz lica dali su mi do znanja da je došlo do promjene intenziteta i napretka u terapiji.
No kao što se često događa problemi na kojima radimo imaju više od jednog aspekta pa se K. odjednom sa suzama u očima vratila na mamino odbacivanje a nakon što smo napravili nekoliko ciklusa kucanja na tu temu, K. je spomenula kako se napušteno osjećala od strane oca koji ju je nije zaštitio od maminih ispada bijesa.
Ovaj puta je SUD prije kucanja bio na 7.
Krenuli smo od karate točke i zajedno kucali izgovarajući:
Iako me tada nije zaštitio nitko pa ni tata a ja sama to nisam mogla, ja volim i prihvaćam sebe.
Iako me tata trebao zaštititi jer je mama strašno vikala, ja prihvaćam sebe i svoje osjećaje.
Iako sam strašno tužna jer me nije zaštitio, ja znam da me tata voli.
Iako me tata nije zaštitio ja vjerujem da je postupao najbolje što je znao.
Iako me tata nije zaštitio od mamina bijesa, ja mu opraštam jer je postupao najbolje što je znao.
Nakon što smo prošli sve navedene izjave primjenjujući EFT protokol, K. je duboko uzdahnula i zaključila da je tata vjerojatno činio što je najbolje znao a njezin SUD se smanjio i varirao od 1 do 0.
EFT ne uklanja realne probleme no mijenja našu percepciju stvari pa tako i reakciju na njih. Njezina mama će najvjerojatnije i dalje pokušati s istom taktikom, no za očekivati je da će s vremenom shvatiti da tako više ne ide te pokušati nešto drugo. To je „promjena u koracima“ koju sam na početku teksta spominjala.
Terapiju smo završili kucanjem na izjavu:
Iako se nisam mogla zaštititi od maminih napada kad sam bila mala, ja sam sada odrasla i mogu zaštiti samu sebe. Mama me više svojim ispadima ne može povrijediti.
Kako bih zaštitila identitet klijenata koji pristaju da o njihovim iskustvima pišem, njihova imena ili inicijale u dogovoru s njima mijenjam.
Marina Grgić
