utorak, 15. studenoga 2011.

Zahvalna, zdrava i sretna

Gratitude
Vratila sam se prije pola sata iz grada, skuhala si kavu i pripremila se na čitanje mailova. No onda mi je palo na pamet da bi mi baš godilo da se zahvalim na onome što se do sada zbilo u mom danu. Zašto?

Zbog osjećaja sreće, koji kraj nas često tako neprimjetno prođe. Zbog doma koji imam, topline u njemu, svježe kave i svih onih malih stvari koje me danas još čekaju.

Zbog toga jer se nakon takvog rituala izražavanja zahvalnosti osjećam ispunjeno. Znam da mi sam taj čin jača imunitet i moje tijelo potiče na lučenje „hormona sreće“. Pa stvarno 'di ćeš bolje!

Evo moje liste - uglavnom se odnosi na ljude koje sam danas srela:

  • Vozim tetu k pedikeru – ona se u posljednje vrijeme osjeća prilično loše, a danas je bolje. Nezahtjevna i ugodna što nije uvijek slučaj.

  • U povratku na radiju slušam emisiju „Na Sljemenu sa Sonjom“: gost je Davor Štern, a govori o razlici imanja i bivanja. Razveselilo me da je jedan bivši političar „zapitan „ i svjestan pravih vrijednosti u životu.

  • Krećem iz Novog Zagreba prema gradu  i kuckam: iako moram na wc i ne mogu još dugo izdržati; a wc-a nigdje… Izdržala sam do grada, parkirala se lako i uletila u jednu državnu ustanovu koja bi zbog tisuća ljudi koje kroz nju dnevno prolaze morala imati wc za stranke. Ali ga nema.

No spomenute prostorije za djelatnike upravo čisti gđa koja se ne obazire na administrativnu zabranu, već me pušta unutra. Avaj divote i olakšanja! Nakon silnog zahvaljivanja izlazim i krećem prema trgovini odjećom.

  • U njoj je simpatična i angažirana prodavačica. Pažljivo me sluša pa mi nudi  nekoliko jakni. Ugodna, zainteresirana i nenapadna. I sluša!

  • I na kraju idem u trgovinu Hobby & art, sestrični po naručene papire. Na uglu Boškovićeve mi se obraća mlada Japanka s kartom u ruci. Traži hostel.  Slova su sitna; vadim druge naočale iz torbe i vidim da se radi o Đorđićevoj.Pratim je dio puta i dajem joj svoju vizitku za slučaj da joj nešto zatreba, dok je u Zagrebu. Kana tako se zove, mi se u nevjerici zahvaljuje, a ja razdragano idem dalje, zadovoljna što sam dobila priliku odmah proslijediti ljubaznost gđe iz wc-a. Sending it forward!

 Casablanca evo nas!

I dok se korakom vozim prema doma, prisjećam se dolaska u Casablancu, jedne kasne ljetne večeri. Moja kolegica i ja, obje otprilike Kaninih godina, krenule smo u „avanturu“. Nama je to značilo da nećemo unaprijed rezervirati hotel niti nabavljati lokalnu valutu, kao što smo inače štreberski radile.
    
Po izlasku s aerodroma nabasale smo na grupu Marokanaca.  Dvije djevojke i njihov bratić  povezli su nas do malog hotela u blizini njihove kuće. Sutradan su nas ugostili na šabatu te se o nama brinuli tijekom našeg boravka kao da smo im rod najbliži.


Prijedlog aktivnosti: Uzmite si tjedan dana te svaki dan prije spavanja napišite barem 5 stvari za koje ste zaista zahvalni. Kad je lista gotova pročitajte je polagano istovremeno polako stimulirajući jednu vama najdražu točku. Zabilježite SUD prije nego počnete s listom i nakon što ste je otkuckali s EFT-em. Javite iskustva.

Pročitajte još:
Otpuštanje i zahvalnost 

Nema komentara: