Healing With The Masters - besplatna online predavanja svjetskih majstora

utorak, 19. lipnja 2007.

Perfekcionizam, tipfeleri, riječi i kontrola

I pobogu kako se to dogodilo baš meni?

Svi smo mi manje ili više perfekcionisti. Unutarnji poriv da budemo najbolji, najvredniji i najsavjesniji nemilice nas goni. Kada bi se o toj pojavi govorilo ja sam dugo smatrala da to sa mnom nema puno veze. Ja oko sebe naime, gdje god se našla, kreiram neku vrst kreativnog nereda a to s perfekcionizmom nema baš neke veze, smatrala sam.

No nakon radio emisije Debbie Ford, http://www.debbieford.com/ Life Coach žene koja je jedan od mojih uzora shvatila sam da sam u potpunoj zabludi. Debbie je s jednom slušateljicom radila coaching i između ostalih primjera perfekcionizma spomenula beskonačno korigiranje emailova prije slanja.

I eto ti ga na! Prepoznala sam i ja svoje perfekcionističko ponašanje. Terapeut sam i riječima pridajem velik značaj. Njihov poredak, naglasak, intonacija vrlo su važni a kada ih napišemo, nema promjene i popravka kao u govoru. Nešto smo napisali i 'ajde ti sad uvjeri primatelja da nisi loše mislio, da mu nisi namjeravao kršiti granice niti mu uskočiti u želudac, da si najpristojnije namjeravao zamoliti za nešto a ne to zahtijevati.

To su stvari koje mene muče u takvoj vrsti pismene komunikacije i zbog kojih mailove, posebno one poslovne ili one upućene ljudima koje ne poznajem u stvarnom životu, češljam do iznemoglosti kako bih ne bih poslala krivu poruku. I onda to traje li ga traje!

A i prevoditeljica sam. Veći dio života sam se bavila riječima i to neće prestati sad kad sam odabrala drugu profesiju. Kad je nešto napisano tu nema popravka, moje je vjerovanje, zbog kojeg sam danas u jednom času poželjela zakopati se u crnu zemlju, kako mi to lijepo kažemo.

A kada je tekst još i odštampan ili se pojavio u virtualnom svijetu na nekom blogu ili portalu, stvar je još ozbiljnija. Zamislite sramotu jedne takve osobe kad ustanovi da je podijelila materijal pun tipfelera. A prevoditeljice je! Sramota, blam i crni mrak, grme u meni roditeljski glasovi.

A sad konkretan opis mojeg šoka i sramote. Prije svake nove radionice ponovno pregledavam EFT priručnik ne bih li ga dopunila, poboljšala, pročistila (na što vas ovo asocira?) pa sam tako krenula i danas.

Pa pišem ja dakle, dodajem, oduzimam, uključim spell checker jednom, dvaput no ništa se ne crveni, ništa nije podcrtano iako ja povremeno „pješke“ nailazim na neke tipfeler i ispravljam ih. Kad mi je to dozlogrdilo odem direktno na spelling, prebacim po peti puta na hrvatski i doživim ŠOK!

Moj priručnik, nad kojim sam provela sate, djelomice si vid uništila, koji sam nebrojeno puta pročitala, a ramena i leđa su mi se od silnog isčitavanja i češljanja teksta pokočila, prepun tipfelera takvih da bi čovjek pomislio da sam to nabacala na papir i samo tako, bez ikakvog editiranje i provjere iz prve podijelila ljudima.

Ajme ljudi sramote! I zašto ja sada o tome još dodatno pišem na svom blogu? Čovjek bi mislio da je bolje takvu sramotu sakriti i nikome o njoj ne pričati.

Brainstorming:

Jedan od razloga je da sam se sad već malo oporavila od šoka i da sam u stanju promatrati situaciju iz pozicije promatrača i upitati se: A kako se to baš meni, osobi koja ima tendenciju ljude prosuđivati prema načinu pisanja, govora i izražavanja općenito moglo dogoditi? Kako i zašto? A poruka, koja je poruka?

Doduše sad sam si već malo oprostila, pa na to gledam s dozom humora i to si pitanje ne postavljam iz pozicije žrtve, već s namjerom da otkrijem program na kojem mi je raditi. Kad kažem raditi onda mislim na kucanje i EFT.

A program? Sada mi se čini da bi naslov mogao glasiti „kontrola i otpuštanje kontrole, opraštanje sebi i prihvaćanje vlastite pogrešivosti“ , a kasnije ćemo vidjeti što će se pojaviti.


Pa bi pretočeno u jezik EFT-a to moglo glasiti ovako:

- Iako sam ljudima dala priručnik prepun tipfelera i poželjela se zakopati u zemlju od srama kad sam to shvatila, ja želim oprostiti sebi.
- Iako imam osjećaj da sam zbog toga ostavila dojam potpuno neozbiljne osobe, jer koji si prevoditelj koji drži do sebe tako nešto može dozvoliti, a ako je takav prevoditelj kakav je onda terapeut, ja želim oprostiti sebi i otpustiti potrebu za perfekcionizmom

Drugi razlog je da osjećam olakšanje dok ovo pišem i nekako mi se čini da se osjećaj sramote smanjuje.

No pitanje je zašto ja to sve objavljujem u virtualnom svijetu? Djelomice vjerojatno zbog one narodne „tko prizna pola mu se oprašta“. Negdje se nadam da će i oni koji su dobili taj materijal s tipfelerima pročitati blog pa mi oprostiti. A i priznavanje pogrešaka i naših „mračnih tajni“ nekako je iscjeljujuće. Dakle ovo je terapija od mene meni.


P.S. Bloger s http://berix.blog.hr/ koji mi se javio u vezi EFT-a je na svom blogu napisao da njegov blog piše potpuno nepismena osoba, pa ako je nekome to problem, neka odšeće na pismeniji blog, skinuvši na taj način pritisak svojih i tuđih očekivanja sa sebe.

Možda bih i u dogovoru sa svojim kritičnim unutarnjim glasovima i ja mogla pokušati tako nešto.

4 komentara:

Karamela kaže...

Oh, kak sam li se prepoznala;)Samo nastavite pisati, lijepo vas je čitati!

Marina Katarina Grgić kaže...

Draga Karamela,

hvala na podršci, godi.Imam osjećaj da sam poslala poruku u boci i da je ona do nekoga stigla i ne samo to nego da mu je koristila. :)

Osim što je moja namjera da ovim blogom ljude informiram o EFT-u i svojim aktivnostima, imam potrebu a to je nekako i moja misija, svojim primjerom pomoći ljudima da shvate da smo svi krvavi ispod kože, da se koprcamo i sami sebe maltretiramo zapravo bez veze. Veći dio života nam prođe u takvim aktivnostima i to je naša najveća nesreća.

U početku sam počela s prevođenjem članaka kako bih prikazala načine na koji se EFT može koristiti. Vjerojatno će toga biti još tu i tamo. No to me zapravo ne veseli. Kroz tuđa iskustva ne mogu iskazati ono što mi je priraslo srcu a to je dosezanje osobnog mira i postizanje maksimalne autentičnosti.

Pa iako za objavljivanje ovako osobnih previranja treba poveća količina muda i nije se u javnosti lako ogoliti, kad dobijem poruku kao što je vaša znam da sam na pravom putu.

Berix kaže...

Zanimljiv post i komentar!
Za početak, ispravak netočnog navoda - ja kao najvjerniji čitatelj (a ujedno i autor) berix.bloga mogu potvrditi da tamo piše "Ovaj blog piše gramatički polupismena osoba" a ne "potpuno nepismena". :-D

Inače, meni daje puno snažniju poruku ako je netko iskren, pa i oko svojih trenutnih ograničenja, nego li da brani neku idealiziranu sliku. Više povjerenja ću imati u iskrenu osobu nego li u idealiziranu.
Upravo zato mi se je svidio ovaj post i dajem mu ocjenu 10/10.
Što se tiče moje gramatičke polupismenosti, to smatram da mi daje onu dimenziju ljudskosti i da ljudi lakše skuže da iako ja pišem o nekim mudrim temama, da sam ja zapravo jedan običan momak sa neobičnim interesima. Ja ju doživljavam pozitivno iako znam da će nekog to odbiti, ali to više nije moj problem.

Pozdrav! :-D

Marina Katarina Grgić kaže...

Bok Berix,

Isprika zbog netočnog navoda :). Ovako sam ga zapamtila i kad sam pisala ovaj post išla sam na tvoj blog u potrazi za njim, ali ga nisam našla, pa sam te eto onako iz glave citirala...

Kad sam počela pisati ovaj blog nisam si odmah dozvolila potpunu slobodu, no neko brijanje iz glave mi ne leži pa sam se odlučila za drugačiji pristup. I ja kao i ti osjećam da se kredibilitet čovjeka i njegova ljudskost puno bolje isčitavaju kada se piše iz srca bez nekih prevelikih poliranja, pa ću nastojati u budućnosti toga se i držati. Hvala ti na podršci.