Tava ili kresanje krila

Stoji Lola u morskoj kuhinji svojih roditelja i sprema se ispeći tri jaja, mala neka jaja, no i tava koju nalazi u kredencu je fakat mala. Sjeća se da je jednu poštenu tavu kupila prije nekog vremena pa se časkom sjuri u donji stan i donese je.

I eto je, opet pred šparhetom, spremna ispeći jaja na oko. Odjednom joj se iza leđa, niotkud pojavljuje pater familias i osornim i odrješitim glasom će: „Kaj tebi mala tava nije dovoljna“.

Ostala je Lola s tavom u zraku, u glavi pokušajući odgonetnuti svrhu ovog pitanja. Zaključi da je retoričkog tipa, da ne zahtijeva odgovor, ispeče jaja, pokupi svoju večeru i vrati se opet u mir donjeg stana.

Sjedne na terasu, no otresit očev glas joj se i dalje vrti po glavi. O čemu se tu zapravo radilo? Otac joj je pošten i dobar čovjek, no prilično šparan pa je možda želio spriječiti veću potrošnju ulja? Velika tava, puno ulja? Ali to zvuči prilično apsurdno. Jest da u ovoj zemlji vlada podosta veliko siromaštvo ako izuzmemo onih 5 posto tranzicijskih tajkuna, ali jedna ili dvije kapi ulja više…

Možda je htio reći da je lakše oprati malu tavu nego li veliku, no Lola pere suđe iza sebe pa ni to nema smisla.

I razbija Lola dalje glavu, jaja se hlade, gladi je nestalo a onda joj polako počnu navirati sjećanja na sve one knjige i sva predavanja koja je slušala o obiteljskim vjerovanjima, o odnosu plemena prema raznim stvarima pa tako i prema uspjehu i novcu.

A kakve veze ima tava s uspjehom i novcem?

Evo do čega je došla. Zbog velike tave, koju je ona interpretirala kao svojevrsno „širenje“ ili iskakanje iz obiteljskog kalupa na sebe je navukla očevu osudu, pa čak i ljutnju.

Ako ovu situaciju uzmemo kao metaforu za širenje na poslovnom planu onda je jasno da će Lola svaku svoju profesionalnu aktivnost pokušati zadržati na razini male tave kako je otac ne bi ponovno osudio a u krajnjem slučaju i odbacio.

Kad se čovjek „proširi“ na poslovnom i financijskom planu, prošire mu se i apetiti, pa si priušti veći auto – OSUDA, veći frižider – OSUDA, egzotično ljetovanje – OSUDA, i sve tako redom.

A čovjek osudu roditelja na svaki mogući način želi izbjeći bilo mu 20 ili 50 i to više na nesvjesnoj nego li na svjesnoj razini.

Svaki roditelj želi da mu dijete bude uspješno, no možda ne više i ne drugačije nego li je sam uspio, i ne više nego li to njegova vjerovanja mogu podnijeti. Generacije naših roditelja vjeruju u stalan posao, po mogućnosti u državnoj službi, redovitu plaću i tako sve do penzije kada se još dobije i zlatan sat.

No naša je Lola uz ovu priču o tavi shvatila da se nalazi između čekića i nakovnja. Uspjeh želi na svjesnoj razini i to je neupitno. Ali i kada on proviri svoju malu glavu, ona uvijek nađe načina da ga nekako u korijenu sasiječe, da se taj fenomen ne bi slučajno razmahao i dao si oduška.

Sabotaža je odraz svih onih vjerovanja i strahova koji žive na nesvjesnoj razini. Neće me voljeti ako uspijem, reći će da se pravim važna, kritizirat će me, svi će od mene nešto htjeti, ili će očekivati još veći uspjeh i sve u tom stilu.

I kad je konačno Lola osvijestila ono o čemu su ljudi godinama pričali a ona se dotada s tim nije mogla identificirati, prvo što joj je na pamet palo je onaj EFT koji je nedavno naučila. Pa je krenula:

- iako se stari okinuo na veliku tavu, a meni je to potpuno apsurdno, ja duboko i potpuno volim i prihvaćam sebe
- iako me je to prilično pogodilo a nije mi bilo jasno zašto, ja duboko i potpuno…
- iako sam onda to shvatila kao njegov strah da ću se odmetnuti od obiteljskih vrijednosti, ja duboko i potpuno….
- Iako mi je sada jasno da me strah od njegove osude priječi u napretku, ja duboko i potpuno…
- Iako mi je jasno da se bojim uspjeha jer bi me on mogao zbog toga osuditi i možda i odbaciti, ja duboko i potpuno…