Perfekcionizam kontra autentičnosti

Primijetila sam a sigurno ste i vi da se u posljednjih nekoliko postova osvrćem na opraštanje. Nisam toga bila ni svjesna dok nisam upala opet u lektorsko perfekcionističku krizu i ponovno „počešljala“ neke od svojih novijih postova.

Da to radim, češljam, i češljam dok i najmanju pogrešku, krivi izraz, tipfeler ne pročistim jer na mojim zidovima piše (čitaj moje je vjerovanje) : Nepismen i greškama posut tekst je odraz autora, u ovom slučaju mene. A ja prevoditeljica!

I tako prepravljam, dopisujem, izbacujem i dodajem, gotovo manijakalno. U doba dok pišem tekst (a to je obično u gluho doba noći) moje je stanje svijesti promijenjeno, osjećam da su inhibicije i ograde pale, no kad se probudim i idem ponovno čitati što sam napisala hvatam se za glavu jer je sad na sceni ona „prispodobljena, socijalizirana“ Marina koja objavljivanje svojih misli i osjećaja, a da ne velim populističkih konstrukcija doživljava kao ugrožavanje svoje intime.

A sve to proizlazi iz iste glave i sve su napisali isti prsti; kao da sam neka, za druge neopasna verzija Mr. Jekylla i Dr. Hydea.

U gluho doba noći se osjećam slobodnije i ne bojim se pokazati se, ne bojim se biti autentična, no kad svane dan u panici želim taj dio sebe sakriti a ne ga ostaviti obješenog na Netu na uvidi znanima i neznanima.

Unutarnja je to borba između perfekcionizma i autentičnosti. Moj je svjestan odabir autentičnost, moja vlastita autentičnost koja podrazumijeva hrabrost da si dozvolim pokazati kakva u stvari jesam. Ali to mi se istovremeno čini tako opasnim. Previše je to izlaganja koje me može skupo koštati, poručuje moj ego i jedan njegov pomoćnik g. Saboter. Imate i vi tog pomoćnika?

A kako vi stojite s tim i takvim ponašanje? Znam da nisam jedina, ali bih rado čula kako vi ispoljavate svoju potrebu za perfekcionizmom koji u našem društvu visoko kotira, iako on u stvari proizlazi iz silnog straha da ne budemo dovoljno dobri. A to ionako nikada nećemo biti dok ne otpustimo uzde i ne dozvolimo si greške, one su ljudske i potrebne.

Jedan moj učitelj je govorio: „svaki dan morate napraviti bar tri pogreške jer ćete tako najbolje naučiti“ .

Eto zapravo sam krenula pisati o nečem drugom a ovo se samo napisalo. Čini se da ću morati sa sobom dogovoriti deal. Pišem kad mi dođe, obično po noći, a objavljujem po danu.

Ili napišem, objavim i ne češljam više što je dalekosežno gledano još bolji deal, barem što se tiče izražavanja autentičnosti do koje mi je silno stalo.

P.S. Ja sam kod sebe primijetila da perfekcionizam nije svojstven svim segmentima mog života, ali tamo gdje jest žestoko praši. Kad u budućnosti primijetite greške i tipflere u tekstovima, znajte da se ja tako pokušavam izliječiti od takvog ponašanja.


EFT DVD kolekcija