Perfekcionizam, tipfeleri, riječi i kontrola

I pobogu kako se to dogodilo baš meni?

Svi smo mi manje ili više perfekcionisti. Unutarnji poriv da budemo najbolji, najvredniji i najsavjesniji nemilice nas goni. Kada bi se o toj pojavi govorilo ja sam dugo smatrala da to sa mnom nema puno veze. Ja oko sebe naime, gdje god se našla, kreiram neku vrst kreativnog nereda a to s perfekcionizmom nema baš neke veze, smatrala sam.

No nakon radio emisije Debbie Ford, http://www.debbieford.com/ Life Coach žene koja je jedan od mojih uzora shvatila sam da sam u potpunoj zabludi. Debbie je s jednom slušateljicom radila coaching i između ostalih primjera perfekcionizma spomenula beskonačno korigiranje emailova prije slanja.

I eto ti ga na! Prepoznala sam i ja svoje perfekcionističko ponašanje. Terapeut sam i riječima pridajem velik značaj. Njihov poredak, naglasak, intonacija vrlo su važni a kada ih napišemo, nema promjene i popravka kao u govoru. Nešto smo napisali i 'ajde ti sad uvjeri primatelja da nisi loše mislio, da mu nisi namjeravao kršiti granice niti mu uskočiti u želudac, da si najpristojnije namjeravao zamoliti za nešto a ne to zahtijevati.

To su stvari koje mene muče u takvoj vrsti pismene komunikacije i zbog kojih mailove, posebno one poslovne ili one upućene ljudima koje ne poznajem u stvarnom životu, češljam do iznemoglosti kako bih ne bih poslala krivu poruku. I onda to traje li ga traje!

A i prevoditeljica sam. Veći dio života sam se bavila riječima i to neće prestati sad kad sam odabrala drugu profesiju. Kad je nešto napisano tu nema popravka, moje je vjerovanje, zbog kojeg sam danas u jednom času poželjela zakopati se u crnu zemlju, kako mi to lijepo kažemo.

A kada je tekst još i odštampan ili se pojavio u virtualnom svijetu na nekom blogu ili portalu, stvar je još ozbiljnija. Zamislite sramotu jedne takve osobe kad ustanovi da je podijelila materijal pun tipfelera. A prevoditeljice je! Sramota, blam i crni mrak, grme u meni roditeljski glasovi.

A sad konkretan opis mojeg šoka i sramote. Prije svake nove radionice ponovno pregledavam EFT priručnik ne bih li ga dopunila, poboljšala, pročistila (na što vas ovo asocira?) pa sam tako krenula i danas.

Pa pišem ja dakle, dodajem, oduzimam, uključim spell checker jednom, dvaput no ništa se ne crveni, ništa nije podcrtano iako ja povremeno „pješke“ nailazim na neke tipfeler i ispravljam ih. Kad mi je to dozlogrdilo odem direktno na spelling, prebacim po peti puta na hrvatski i doživim ŠOK!

Moj priručnik, nad kojim sam provela sate, djelomice si vid uništila, koji sam nebrojeno puta pročitala, a ramena i leđa su mi se od silnog isčitavanja i češljanja teksta pokočila, prepun tipfelera takvih da bi čovjek pomislio da sam to nabacala na papir i samo tako, bez ikakvog editiranje i provjere iz prve podijelila ljudima.

Ajme ljudi sramote! I zašto ja sada o tome još dodatno pišem na svom blogu? Čovjek bi mislio da je bolje takvu sramotu sakriti i nikome o njoj ne pričati.

Brainstorming:

Jedan od razloga je da sam se sad već malo oporavila od šoka i da sam u stanju promatrati situaciju iz pozicije promatrača i upitati se: A kako se to baš meni, osobi koja ima tendenciju ljude prosuđivati prema načinu pisanja, govora i izražavanja općenito moglo dogoditi? Kako i zašto? A poruka, koja je poruka?

Doduše sad sam si već malo oprostila, pa na to gledam s dozom humora i to si pitanje ne postavljam iz pozicije žrtve, već s namjerom da otkrijem program na kojem mi je raditi. Kad kažem raditi onda mislim na kucanje i EFT.

A program? Sada mi se čini da bi naslov mogao glasiti „kontrola i otpuštanje kontrole, opraštanje sebi i prihvaćanje vlastite pogrešivosti“ , a kasnije ćemo vidjeti što će se pojaviti.


Pa bi pretočeno u jezik EFT-a to moglo glasiti ovako:

- Iako sam ljudima dala priručnik prepun tipfelera i poželjela se zakopati u zemlju od srama kad sam to shvatila, ja želim oprostiti sebi.
- Iako imam osjećaj da sam zbog toga ostavila dojam potpuno neozbiljne osobe, jer koji si prevoditelj koji drži do sebe tako nešto može dozvoliti, a ako je takav prevoditelj kakav je onda terapeut, ja želim oprostiti sebi i otpustiti potrebu za perfekcionizmom

Drugi razlog je da osjećam olakšanje dok ovo pišem i nekako mi se čini da se osjećaj sramote smanjuje.

No pitanje je zašto ja to sve objavljujem u virtualnom svijetu? Djelomice vjerojatno zbog one narodne „tko prizna pola mu se oprašta“. Negdje se nadam da će i oni koji su dobili taj materijal s tipfelerima pročitati blog pa mi oprostiti. A i priznavanje pogrešaka i naših „mračnih tajni“ nekako je iscjeljujuće. Dakle ovo je terapija od mene meni.


P.S. Bloger s http://berix.blog.hr/ koji mi se javio u vezi EFT-a je na svom blogu napisao da njegov blog piše potpuno nepismena osoba, pa ako je nekome to problem, neka odšeće na pismeniji blog, skinuvši na taj način pritisak svojih i tuđih očekivanja sa sebe.

Možda bih i u dogovoru sa svojim kritičnim unutarnjim glasovima i ja mogla pokušati tako nešto.

Rade ljudi kod nas EFT samo se to još ne zna

Otkako sam pokrenula ovaj blog i nekako u isto vrijeme i radionice EFT-a počeli su mi se javljati ljudi koji su se s tom tehnikom već upoznali i njom se već kraće ili duže vrijeme bave . Kažu drago im je da je došla i u Hrvatsku. Iako nisam sumnjala da je ova sjajna tehnika zaintrigirala i naš narod, jer u ovo doba Interneta ništa nam nije više nedostupno, jako mi je drago komunicirati s ljudima koji se EFT-em bave u Hrvatskoj.

Moram reći da sam se nekako malo kao EFT žena usamljeno osjećala barem što se nacionalne razine tiče jer su moji svi kolege EFT praktičari ljudi koji žive preko bare. Zahvaljujući Skypeu komunikacija s njima je nevjerojatno jednostavna a cijena joj pristupačna pa iskustva kao i terapije izmjenjujemo često. No nadam se da nije daleko dan kada će i kod nas stasati EFT stručnjaci koji će pomoći da se ovaj nevjerojatno jednostavan i učinkovit alat proširi po svim porama socijalnog društva.

I tako su mi se između ostalog javili i ljudi iz Rijeke koji pitaju kad će radionica kod njih pa u sljedećem postu pročitajte najavu za radionicu na Krku na koju su dobrodošli svi oni koji bi rado uzde svog života preuzeli u vlastite ruke ili kako ja to rado kažem - vratili ključeve svog automobila i ponovno sjeli za volan.