petak, 9. studenoga 2018.

Zašto ne volim jutra

Tečaj pjevanja u 10 ujutro

Petak je a ja brinem da se neću moći ustati dovoljno rano da u ponedjeljak stignem na radionicu pjevanja na koju sam se prijavila i koja bi me veselila. Pričam to svojoj prijateljici Eleni koju sam stekla tijekom brojnih edukacija koje sam kao coach pohađala. Elena je coach i terapeut.

Koji je tvoj problem s ustajanjem? 
Ne znam, osjećam se izloženo, bez kože.
Gdje točno u tijelu?
Posvuda, osjećam se olovno.
Opasno je iz nekog razloga.
Zašto je opasno?
Joj, pa nemam pojma, mislim si, kud si me sad dohvatila. Ne znam.... blank!
Baš mi ništa ne pada na pamet, osim da se tako osjećam kad moram na neke pretrage u zoru, pa osjećam zebnju oko srca kao što sam osjećala zebnju s nedjelje na ponedjeljak kad sam bila u udruženom radu.
Ne znam, ne da mi se to više.

Bam, bam, bam... ustajte

I onda mi se odjednom pred očima ukazala slika oniže sredovječne žene, kovrčave kose i krumpirastog nosa koja lupa po vratima naše spavaonice.
 

Nisam bila u vojsci ali sam pet godina provela u internatu u Iranu. Sama bez igdje ikoga. Ne znajući jezik niti zašto moram biti tamo. Imala sam 11 godina i svako jutro je časna a kasnije Mme Noubar lupala po vratima i tjerala nas da ustanemo. Koji horor! Iz svijeta sna i neke prividne zaštićenosti, nasilje, prisilno i grubo buđenje. Ustaj, kreći, brzo...ili slijedi kazna neke vrste.

Ne sjećam se koje je Elena pitanje postavila i kako me točno do toga dovela, ali mi je pomogla da se sjetim te traume koja u meni živi od moje 11 godine. Jutro je opasno, ispada da je to zapis na mojim zidovima, kako se to u EFT-u zove. Jutro je opasno jer nemaš izbora, jer si iz toplog kreveta, koji je meni tada bilo jedino utočište od sve te strahote, izbačen naglavačke, u vojničkom stilu, grubo, nasilno i bez trunke poštovanja prema onome što jesi i gdje si prije toga bio.U svijetu snova, kod svoje kuće, s mamom,tatom i bracom. Bam, bam, bam...ustaj!!!

Bile male ili velike traume...sve su to traume


Traumu ne uzrokuje samo automobilska nesreća. Traumu doživiš i kad se netko izdere na tebe, kad si ranjiv i mali a nemaš nikog svog tko bi te zaštitio, čuvao i branio.

I tako se iz jednog razgovora dvije prijateljice i kolegice dogodilo to da sam ja otkrila zašto ne volim jutra, zašto su mi zastrašujuća.

Hvala ti Elena, puno si mi danas pomogla, odličan coaching, odlična ad hoc terapija. Sad kad smo otkrile temeljni uzrok moje antipatije prema jutrima, mogu tu traumu do kraja počistiti s EFT-em i promijeniti uvjerenje iz jutra su opasna, u jutra su divna, vesela i inspirativna! Zapravo u što god poželim.
 

Nema komentara: