Zašto ne volim jutra

Tečaj pjevanja u 10 ujutro

Petak je a ja brinem da se neću moći ustati dovoljno rano da u ponedjeljak stignem na radionicu pjevanja na koju sam se prijavila i koja bi me veselila. Pričam to svojoj prijateljici Eleni koju sam stekla tijekom brojnih edukacija koje sam kao coach pohađala. Elena je coach i terapeut.

Koji je tvoj problem s ustajanjem? 

Ne znam, osjećam se izloženo, bez kože.
Gdje točno u tijelu?
Posvuda, osjećam se olovno.
Opasno je iz nekog razloga.
Zašto je opasno?
Joj, pa nemam pojma, mislim si, kud si me sad dohvatila. Ne znam.... blank!
Baš mi ništa ne pada na pamet, osim da se tako osjećam kad moram na neke pretrage u zoru, pa osjećam zebnju oko srca kao što sam osjećala zebnju s nedjelje na ponedjeljak kad sam bila u udruženom radu.
Ne znam, ne da mi se to više.

Bam, bam, bam... ustajte

I onda mi se odjednom pred očima ukazala slika oniže sredovječne žene, kovrčave kose i krumpirastog nosa koja lupa po vratima naše spavaonice.
 

Nisam bila u vojsci ali sam pet godina provela u internatu u Iranu. Sama bez igdje ikoga. Ne znajući jezik niti zašto moram biti tamo. Imala sam 11 godina i svako jutro je časna a kasnije Mme Noubar lupala po vratima i tjerala nas da ustanemo. Koji horor! Iz svijeta sna i neke prividne zaštićenosti, nasilje, prisilno i grubo buđenje. Ustaj, kreći, brzo...ili slijedi kazna neke vrste.

Ne sjećam se koje je Elena pitanje postavila i kako me točno do toga dovela, ali mi je pomogla da se sjetim te traume koja u meni živi od moje 11 godine. Jutro je opasno, ispada da je to zapis na mojim zidovima, kako se to u EFT-u zove. Jutro je opasno jer nemaš izbora, jer si iz toplog kreveta, koji je meni tada bilo jedino utočište od sve te strahote, izbačen naglavačke, u vojničkom stilu, grubo, nasilno i bez trunke poštovanja prema onome što jesi i gdje si prije toga bio.U svijetu snova, kod svoje kuće, s mamom,tatom i bracom. Bam, bam, bam...ustaj!!!

Bile male ili velike traume...sve su to traume

Traumu ne uzrokuje samo automobilska nesreća. Traumu doživiš i kad se netko izdere na tebe, kad si ranjiv i mali a nemaš nikog svog tko bi te zaštitio, čuvao i branio.

I tako se iz jednog razgovora dvije prijateljice i kolegice dogodilo to da sam ja otkrila zašto ne volim jutra, zašto su mi zastrašujuća.

Hvala ti Elena, puno si mi danas pomogla, odličan coaching, odlična ad hoc terapija. Sad kad smo otkrile temeljni uzrok moje antipatije prema jutrima, mogu tu traumu do kraja počistiti s EFT-em i promijeniti uvjerenje iz jutra su opasna, u jutra su divna, vesela i inspirativna! Zapravo u što god poželim.
 

Popričavanje

Hiper Hashi

Popričavanje je riječ koju sam izmislila kad sam prošle godine bila u fazi Hiper Hashija. Ne samo da sam užasno puno pričala, već sam pričala gotovo  svakodnevno s nepoznatim ljudima. Nije karakteristično bilo za mene, ali mi se svidjelo. Hiper Hashi je prošao, ostao je samo Hashi ali mi je drago da se ja kao jedna introvertna osoba i dalje popričavam s ljudima. Glagol je povratan - 
popričavati se.

Popričavanje   

Je ko' neki chit chat, ali nije to. Taj chit chat ili ćaskanje mi ne ide i ne volim ga nikako, ne znam to, neugodno se osjećam, pogotovo kad se to od mene očekuje. Među nepoznatim ljudima, na prijemu, tulumu ili sličnoj nekoj prilici

Popričavanje je drugačije. Spontano je, toplo je, nekako ljudski. Neobavezno i zdravo.

Krasna Vam ova haljina

Hodam danas po Nami. Iz suprotnog smjera mi dolazi starija gospođa koja na sebi ima slatku ljetnu haljinicu. A iz mene izleti - "Moram Vam reći da Vam je haljina preslatka" i to je sve. Gospođa se radosno osmjehnula, meni je bilo toplo oko srca i svatko je nastavio svojim putem.

Popričala sam danas i s prodavačicom u Nami kod koje sam prije nekih mjesec dana kupila sandale. Popričavat se može samo kad si autentičan. Ništa ne tražim, ništa ne nudim, kao na vježbi s Method actinga. Ja autentična, prodavačica autentična. Priča mi ko' svojoj najbližoj o uvjetima rada u Nami i drugim sitnicama koje je ja zapitkujem. Jer zapitkujem, nekad i osobne stvari ali kad ta pitanja dolaze s tog mjesta autentičnosti ljudi to osjete i ne smeta ih.

Peseki i Podravina  

 

Najslađe današnje popričavanje je bilo s dva čovjeka koja su sjedila na klupi a ispred njih kolica s tri mala pesa. Ja dolazim, već umorna od hodanja, u ruci sladoled iz Vinceka. Ugledam peseke, stanem i rastopim se u sekundi. Zametnem razgovor sa starijim od dvojice, a onda ispalim "Mogu sjesti k vama?" Razmaknu se oni odmah, i ja se ubacim u sredinu".

Ja sam jela sladoled, ispitivala ih o malcima. Oni su pušili a Željko mi je odgovarao na pitanja. Saznala sam da Željko (stariji) svira i pjeva i ima svoje video uratke na You tubeu, da je operirao kičmu i da skuplja pese po gradu k'o moja prijateljica Maja. Mlađi je dugo šutio ali kad smo krenuli o poljoprivredi a ja spomenula svoje rođake u Podravini, odjednom je dig'o glavu i krenuo pričati da je i on iz Šemovaca, da je tamo otišao kad je navršio 18 godina i da se trebao oženiti za jednu curu. No deal je propao jer je ona bila oštrokondža i nije se predomislio ni kada je njezin otac na njega htio prepisati trokatnicu na moru.

Sveukupno sam se danas popričavala sa 6 osoba i bilo je baš zabavno.

Popričavate se Vi tak s ljudima?

EFT - radim sebi tretmane s namjerom da mi se tijelo aklimatizira na ove vrućine.