utorak, 20. listopada 2009.

Bratska ljubav s paketima

Ljubav i želja da se sad, u ovim odraslijim godinama zbliže je očita, ali komunikacija je u totalnoj banani. Dva koraka naprijed tri nazad.

Pokušaja je bilo puno, večeras se desio još jedan od njih.

Zamolila je svog Brata, kojeg jako rijetko viđa iako stanuju na 5 minuta jedno od drugoga, da joj napumpa gumu na autu kojem je istekla rega, pa da ga prevezu do očeve garaže.

Očekivala je brundanje i zlu volju, očekivala je da će obaviti transport i da će on otići dalje za svojim poslom. No nije.


„Moraš po ključ “ veli on a njezino srce poskoči. Znači čekat će me!
Nakon što je auto prilično vješto uparkirala u relativno malu garažu, rekla je „moram vratiti ključ “. "Aha" složio se. „Ja ću doć' pred zgradu“. Srce joj je opet poskočilo. Čekat će me!

Na putu prema njezinom stanu on - Brat će nenadano "idemo na kavu". Kave su porijetke jer među njima vlada neka nelagoda uzrokovana ozbiljnim brojem nerazriješenih paketa iz djetinjstva. Pomislio bi čovjek da su ih već do sada riješili. Ali eto...nisu.

Razgovor je na kavi tekao relativno neusiljeno (napredak!) sve dok on - Brat nije rekao „dobro“ u silaznom tonu na neku njenu priču na što se ona - Sestra po 17 puta okinula. No ovaj puta mu je to i rekla, a on - Brat je uzvratio bujicom riječi i defenzivnog bijes.

Jer kaže ne zna kako da s njom razgovara, koje da riječi koristi; čitavu je tiradu izgovorio dok ga ona - Sestra, nakon nekoliko pokušaja da objasni, nije zamolila da začepi.


Ispričala mu je o okidačima, podsjetila ga kako djeluje limbički sustav, objasnila mu nemogućnosti racionalnog razmišljanja kada se čovjek okine i reagira emocionalno.


Popili su kavu, za taj dan pokrpali nesporazum. Kad je došla kući i nastavila slušati Soniu Choquette, sjetila se da je Sonia jednoj slušateljici savjetovala „traži da ti Svemir do kraja dana da poklon“.


I bingo! Shvatila je da je njezin poklon bio neplanirano druženje s Bratom. Korak prema građenju bliskijeg odnosa koji oboje, on - Brat i ona - Sestra priželjkuju, iako ne znaju kako ga uz sve te pakete iz djetinjstva postići.


Dogovor je da se čuju jednom tjedno.



A vi, kako vama ide s Braćom i Sestrama?

Nema komentara: