ponedjeljak, 31. kolovoza 2009.

Psorijaza i signali našeg tijela


Zvala me danas gospođa iz Istre koja već 5 godina boluje od psorijaze na tabanima. Moram reći da sam prvi puta čula za to opciju, koja joj bez sumnje prilično zagorčava život.


Raspitivala se o individualnom tretmanu, trajanju i cijeni te je pitala bi li ona to mogla sama. Na kraju je rekla da će se javiti, no u podtekstu sam čula financijske probleme, recesiju koja nam stalno na nos nameću, kao da smo mutavi pa ne osjećamo i sami da love većina ima manje a kod manjine populacije se ionako ništa nije promijenilo.


www.flickr.com/photos/eboegel


Sin joj kaže ide u školu i mora mu kupiti knjige, znate kako je, dodaje.


No lijepo smo popričale i ona je zaključila da ja imam ugodan glas a ja da ona ima dobru vibru. Kad sam spustila telefon rekla sam joj u svojoj glavi ono što sam zaboravila tijekom razgovora.


Izjavite da imate novac potreban za tretman, on vam treba i doći će, tj. već je negdje u svemiru, potrebno ga je samo pustiti u svoj život.


Ah, da Marina, rekao je neki moj unutarnji glas, a što ti ne bi malo sebe savjetovala kao što savjetuješ svoje klijente

- budite nježni prema sebi

- zatražite i bit će vama dano

- naša tijela nam šalju poruke, treba s njima porazgovarati i saznati koja je poruka da bi se tegoba smirila

- i još neke druge tekstove koje izgovaram s uvjerenjem ali mi nije jasno zašto i sebe u te savjete ne uključim

- valjda je to kao s postolarima, njihove su cipele u koma stanju, a ja sebi zaboravim postaviti najrelevantnija pitanja koja bi u snu postavila svojim klijentima.



Eto tako stvari stoje.


Nakon što sam to osvijestila, sjedila sam na balkonu i kucala. I kao gotovo nikada do sada osjetila silnu empatiju i zahvalnosti prema sebi a posebno prema svom tijelu.


P.S. Moram se pohvaliti da više ne češljam svaki blog barem 5 puta, povremeno primijetim tipfeler ili neku drugu zvrčku i ne ispravljam. Ja sam na putu iscjeljenja od perfekcionizma, aaaah puno se lakše diše.

nedjelja, 23. kolovoza 2009.

Dnevno aktiviranje meridijana

Na ovom videu Donna Eden, autorica knjige Energetska medicina koja je i kod nas prevedana pokazuje kako aktivirati vlastite meridijane. Preporuča to raditi dnevno.

subota, 8. kolovoza 2009.

Krema za sunčanje


Naišla sam nedavno na blog Mileta Kekina na T portalu i dobro sam se nasmijala. Ima čovjek duha, to vjerojatno znaju oni koji slušaju njegovu glazbu, ja nisam od tih. No njegova vrsta humora me silno uveseljava.

Ovaj tekst nije smiješan, i nije njegov ali je sjajan podsjetnik, na ono što je u životu važno i manje važno.

Dakle dame i gospodo Mile Kekin i njegov odličan prijevoda kolumne novinarke Mary Schmich.

Neki dan sam na radiju ponovno čuo jednu meni jaku dragu pjesmu. Zove se 'Everybody’s free (To Wear Sunscreen).

Neobičan je način na koji je pjesma nastala. Radi se o uglazbljenoj kolumni novinarke Chicago Tribunea, Mary Schmich, objavljenoj davne 1997. godine. Da stvar bude zanimljivija, uglazbio ju je australski redatelj Baz Luhrmann, čiji film 'Australia' s Nicole Kidman u glavnoj ulozi trenutno igra u kinima.
Gospođa Schmich je tekst zamislila kao govor maturantima. Negdje na netu sam pročitao da joj se san ostvario kada je zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva (bivši ETF) počeo ovu pjesmu puštati prilikom svečanih promocija.

Svaki put kad je čujem spotaknem se o neku dobru misao, pa ću biti toliko slobodan da je prevedem. Malo slobodnije, naravno. Nadam se da se gospođa neće ljutiti. Znači, ovako:

Slobodno koristite kremu za sunčanje
Dame i gospodo klase '97,
Koristite kremu za sunčanje.
Kada bih vam mogla dati samo jedan savjet za budućnost, savjetovao bih vam da obavezno koristite kremu za sunčanje.
Dugoročni pozitivni učinci znanstveno su dokazani.
Ostali savjeti temelje se isključivo na mom skromnom iskustvu.
Sad ću vam dati sljedeće savjete:
Uživajte u snazi i ljepoti mladosti.
Ustvari, znate što? Zaboravite! Nećete razumjeti snagu i ljepotu mladosti dok već ne bude prekasno. Ipak, vjerujete mi, za dvadesetak godina gledat ćete svoje slike i sjećati se, na način na koji sad još ne možete ni pojmiti, kako ste dobro izgledali.
Niste tako debeli kao što vam se čini.
Nemojte se brinuti za budućnost. A i možete se brinuti. Ali znajte da je to kao da pokušavate riješiti matematičku jednadžbu žvačući kaugumu. Stvarni problemi će vas bez najave zaskočiti jednog lijenog utorka, kad se najmanje nadate.
Učinite svakog dana barem jednu stvar koja vas plaši.
Pjevajte.
Ne budite bezobzirni prema srcima drugih ljudi. Ne bakćite se s onima koji su bezobzirni prema vašem.
Koristite konac za zube.
Ne tratite vrijeme na ljubomoru. Ponekad vodite, ponekad ne. Utrka je duga, a na kraju krajeva, utrkujete se sami sa sobom.
Upamtite pohvale. Zaboravite uvrede. Ako uspijete, otkrijte i meni kako.
Sačuvajte stara ljubavna pisma. Pobacajte stare bankovne izvatke.
Istežite se.
Ne predbacujte si ako ne znate što biste učinili sa svojim životom. Najzanimljiviji ljudi koje poznajem sa 22 godine nisu znali što bi sa svojim životima. Neki od najzanimljivijih četrdesetogodišnjaka koje poznajem još uvijek ne znaju.
Konzumirajte dosta kalcija. Pazite na koljena. Nedostajat će vam jednog dana.
Možda se vjenčate. Možda i ne. Možda ćete imati djecu. Možda i ne. Možda se razvedete sa četrdeset, a možda ćete plesati dvokorak na svom platinastom piru. Što god da se dogodi, nemojte si čestitati niti predbacivati zbog toga. Šanse su vam fifty – fifty. Kao i svima.
Uživajte u svom tijelu. Koristite ga na sve moguće načine. Ne brinite što drugi misle o njemu. Ono je najvažniji instrument koji ćete ikad imati.
Plešite. Ako treba, i samo u dnevnoj sobi.
Pročitajte upute, iako ne postupate po njima.
Ne čitajte časopise o ljepoti. Samo će vas natjerati da se osjećate ružnima.
Upoznajte svoje roditelje. Nikad ne znate kad će zauvijek nestati. Budite dobri prema braći i sestrama. Oni su vam veza s prošlim vremenima i najizglednije je da će biti uz vas u budućnosti.
Shvatite da prijatelji dolaze i odlaze, ali ne puštajte one najvrednije. Potrudite se da premostite kilometre i različiti životni stil jer će vam s godinama sve više trebati ljudi koji su vas poznavali u mladosti.
Prihvatite neke istine. Cijene će rasti, političari će lagati. A čak i vi ćete ostarjeti. A kad se to dogodi, pričat ćete da su u vašoj mladosti cijene bile razumne, političari pošteni, a djeca poštovala starije.



Poštujte starije.
Ne očekujte da će vas netko izdržavati. Možda imate dopunsko osiguranje. Možda imućnog partnera. Ali nikad ne znate kad će netko od njih bankrotirati. Pazite čiji savjet prihvaćate i budite strpljivi s onima koji ih nude. Dijeljenje savjeta je oblik nostalgije. Kao kad iščeprkate neku kramu na krupnom otpadu. Obrišete je, prefarbate ružne dijelove i prodajete za više nego što vrijedi.
Ali vjerujte mi ono o kremi za sunčanje.

Eto.
Znam da će neki reći da gospođa Schmich ovdje otkriva toplu vodu, ali mislim da se nije loše s vremena na vrijeme podsjetiti na važnost tople vode.
I kreme za sunčanje, naravno.

Blog te mazo