fotka sing and swing by guckstdu
Soto vocce
Nedjelja je oko pola dva, zubata zima grize me za vrat usprkos šalu i visoko uzdignutom ovratniku mog raskošnog kaputa koji je jučer jedan kolega s radionice Metode nazvao „šlafrokom“ :).
Idem prema Amruševoj na posljednji dio EFT seminara. Dobre sam volje, veselim se susretu s grupom. Pjevam sotto voce, ili mrvicu glasnije u kragnu kaputa.
Nisam toga niti svjesna jer sam na posljednjih nekoliko radionica Metode počela raditi na tome da bez obzira na okruženje pustim glas i odvažim se na sve glasnije i slobodnije pjevanje. Shvatila sam konačno da je to moj prirodni alat za dizanje vibracije.
Samo raspali i uživaj!
K'o što bi rek'o jedan od voditelja radionice koji, usput budi rečeno, ima predivan glas i razumije moj pjevački nagon: „Samo raspali i uživaj“. Zapravo tek kad mi je on dao „dozvolu“ sam počela prvo sramežljivo a onda sve hrabrije pjevati; s knedlom u grlu, pa iz grla bez knedle, pa kad bih se potpuno opustila iz trbuha kako se to i radi.
I idem ja tako od Trga prema Amruševoj i nemam pojma da pjevam. Odjednom, okrećem glavu u desno i u vidnom polju opažam gospodina s cool šeširom i lijepim smeđim sportskim cipelama kako me gleda.
Želudac mi se isti tren spušta u petu kao da me ulovio u krađi ili nekom takvom nedjelu. Čovjek je primijetio moju nelagodu, pa će: „Ma neka, baš lijepo pjevate“.
On to samo reda radi...
Hm da, mislim si ja, grabeći prema Praškoj, jedva čekajući da mu nestanem iz vidnog polja.
Srce mi je još neko vrijeme snažno tuklo od „sramote“ što su mene, odraslu ženu uhvatili kako pjevam po cesti; kompliment sam časkom otpisala jer je on to ionako rekao reda radi, i još sam se neko vrijeme osjećala razgolićeno i nekako ranjivo.
Dan je završio, ja sjedim, odmaram, vrtim si film dnevnih događanja i pitam se:
„Kad je to dovraga pjevanje postalo nenormalno; neozbiljno, sramotno i čudno?“
Možda kad su mi prvi puta rekli: Šta se ti dereš?
Vezani članci:
5 načina za izlazak iz rupe
Sumnja u vlastite sposobnosti
Nema komentara:
Objavi komentar