utorak, 17. siječnja 2012.

Novi hobi koji mi ispunjava dušu

Rozi kukurijek by Magdalena V.K.
Magdalena je nakon završetka EFT seminara izrazila želju da sa mnom radi individualno. Htjela je smršavjeti. Ja sam joj prije nego li smo krenule odmah objasnila da moj rad isključuju držanje dijete, a bogme i vaganje. Pristala je.

Moja klijentica se imala običaj svaki dan vagati i to je jedna od stvari koju smo tijekom coachinga promijenile. Naime na taj način samo se ubijamo u pojam.

Ni u jednom trenutku nismo radile na dijetiranju. Naglasak je uvijek bio na prihvaćanju sebe, razumijevanju svojih poriva, promjeni vjerovanja, postavljanju vlastitih granica i pronalaženju prostora i aktivnosti kojima će samoj sebi ugoditi.

Pa evo što mi  nakon 6 mjeseci Magdalena piše.


Draga Marina,

Evo što se kod mene  dogodilo u proteklih 6 mjeseci.

Najočitija, tj. najmjerljiva promjena je gubitak 7-8 kg, oko kojih se nisam uopće trudila, nisam bila na dijeti, što više nisam ni pazila, samo sam se jako iznenadila kad sam nakon nekoliko mjeseci stala na vagu. Na nju, mislim vagu, nisam stajala neko vrijeme, i moram ti reći da mi je bilo super bez skoro svakodnevnog jutarnjeg vaganja.

Zahvaljujem ti i na nedostatku osjećaja krivnje koji se bio na početku javljao s mojim odlascima na foto radionicu (manje vremena provedeno s djetetom).

Tamo sam upoznala prekrasno društvo, i s ljudima koje poznajem tek kratko vrijeme provela puno lijepih sati. Bavljenje fotografijom za mene je novi hobi koji mi ispunjava dušu i silno me veseli.

Preko fotografije sam i upoznala muškarca, nakon 7 godina, i možda bude nešto, možda ne, no osjećaj koji imam kad sam s njim, lakoća razgovora, smijeh i zadovoljstvo samom sobom su dovoljne promjene koje su pokazatelj promjena koje su se dogodile.

Promjene koje su se dogodile u mom samopouzdanju su te, koje me ispunjavaju nadom da mogu opet hodati uzdignute glave.

Hvala za sve dobre stvari koje su se dogodile uz tvoju pomoć i kuckanje.

Magdalena

Fotka uz ovaj post je Magdalenina ( doduše ime sam joj promijenila, ali draga ako svratiš na blog, ti ćeš prepoznati svoj prekrasan rad)

utorak, 15. studenoga 2011.

Zahvalna, zdrava i sretna

Gratitude
Vratila sam se prije pola sata iz grada, skuhala si kavu i pripremila se na čitanje mailova. No onda mi je palo na pamet da bi mi baš godilo da se zahvalim na onome što se do sada zbilo u mom danu. Zašto?

Zbog osjećaja sreće, koji kraj nas često tako neprimjetno prođe. Zbog doma koji imam, topline u njemu, svježe kave i svih onih malih stvari koje me danas još čekaju.

Zbog toga jer se nakon takvog rituala izražavanja zahvalnosti osjećam ispunjeno. Znam da mi sam taj čin jača imunitet i moje tijelo potiče na lučenje „hormona sreće“. Pa stvarno 'di ćeš bolje!

Evo moje liste - uglavnom se odnosi na ljude koje sam danas srela:

  • Vozim tetu k pedikeru – ona se u posljednje vrijeme osjeća prilično loše, a danas je bolje. Nezahtjevna i ugodna što nije uvijek slučaj.

  • U povratku na radiju slušam emisiju „Na Sljemenu sa Sonjom“: gost je Davor Štern, a govori o razlici imanja i bivanja. Razveselilo me da je jedan bivši političar „zapitan „ i svjestan pravih vrijednosti u životu.

  • Krećem iz Novog Zagreba prema gradu  i kuckam: iako moram na wc i ne mogu još dugo izdržati; a wc-a nigdje… Izdržala sam do grada, parkirala se lako i uletila u jednu državnu ustanovu koja bi zbog tisuća ljudi koje kroz nju dnevno prolaze morala imati wc za stranke. Ali ga nema.

No spomenute prostorije za djelatnike upravo čisti gđa koja se ne obazire na administrativnu zabranu, već me pušta unutra. Avaj divote i olakšanja! Nakon silnog zahvaljivanja izlazim i krećem prema trgovini odjećom.

  • U njoj je simpatična i angažirana prodavačica. Pažljivo me sluša pa mi nudi  nekoliko jakni. Ugodna, zainteresirana i nenapadna. I sluša!

  • I na kraju idem u trgovinu Hobby & art, sestrični po naručene papire. Na uglu Boškovićeve mi se obraća mlada Japanka s kartom u ruci. Traži hostel.  Slova su sitna; vadim druge naočale iz torbe i vidim da se radi o Đorđićevoj.Pratim je dio puta i dajem joj svoju vizitku za slučaj da joj nešto zatreba, dok je u Zagrebu. Kana tako se zove, mi se u nevjerici zahvaljuje, a ja razdragano idem dalje, zadovoljna što sam dobila priliku odmah proslijediti ljubaznost gđe iz wc-a. Sending it forward!

 Casablanca evo nas!

I dok se korakom vozim prema doma, prisjećam se dolaska u Casablancu, jedne kasne ljetne večeri. Moja kolegica i ja, obje otprilike Kaninih godina, krenule smo u „avanturu“. Nama je to značilo da nećemo unaprijed rezervirati hotel niti nabavljati lokalnu valutu, kao što smo inače štreberski radile.
    
Po izlasku s aerodroma nabasale smo na grupu Marokanaca.  Dvije djevojke i njihov bratić  povezli su nas do malog hotela u blizini njihove kuće. Sutradan su nas ugostili na šabatu te se o nama brinuli tijekom našeg boravka kao da smo im rod najbliži.


Prijedlog aktivnosti: Uzmite si tjedan dana te svaki dan prije spavanja napišite barem 5 stvari za koje ste zaista zahvalni. Kad je lista gotova pročitajte je polagano istovremeno polako stimulirajući jednu vama najdražu točku. Zabilježite SUD prije nego počnete s listom i nakon što ste je otkuckali s EFT-em. Javite iskustva.

Pročitajte još:
Otpuštanje i zahvalnost 

srijeda, 2. studenoga 2011.

Koliko zapravo vrijedim?

Seminar EFT II je u tijeku i na njemu sudjeluju svi polaznici s prvog modula. Atmosfera je ugodna, razigrana i prisna. Jedna od tema koje su se pojavile je i ova istaknuta u priči koju vam danas prenosim. Koliko ja vrijedim? Koliko zaslužujem? Što si mogu priuštiti a da ne osjećam grižnju savjesti? 

Vjerujem da su to univerzalna pitanja koja si svatko od nas postavlja. Koja su vaša iskustva? Što zavređujete? S čim se možete nositi, a što vam se čini previše? Rado bih pročitala vaša razmišljanja na ovom blogu.

Koliko zapravo vrijedim?

Ima jedna stara priča o mladiću klimavog samopouzdanja koji se obratio mudracu za pomoć. Pročitajte Stvarnu vrijednost prstena i fino pokažite srednji prst kad vas krivo procijene.

Izdavač: Fraktura
"Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da me više cijene?"

Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: "Baš mi je žao, momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije..."

Malo je zastao i dodao: "Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći."

Opet me obezvrjeđuju!

"V... vrlo rado, učitelju", oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.

"Dobro", nastavi učitelj. Skinuo je prsten s malog prsta lijeve ruke i rekao: "Uzmi konja i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu. Ne prihvaćaj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem."

Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je stigao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima koji su ga promatrali sa zanimanjem, sve dok im mladić nije rekao koliko traži za njega.

Koga ti tu muljaš, mali!

Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu. Samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten.

Netko je htio pomoći te mu ponudio srebrnjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.

Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, shrvan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio.

Kako je samo želio zlatnik! Želio je da ga može dati učitelju i riješiti ga brige, kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć!

Ušao je u sobu.

"Učitelju", rekao je, "žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrnjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena."

"To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju", odgovorio je učitelj. "Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovno uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom."

Mladić je opet uzjahao konja.

Zaboga! Kakva dragocjenost!

Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljanice, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću: "Reci učitelju, momče, da mu za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika."

"Pedeset osam zlatnika?" uzviknuo je mladić.

"Da", odgovorio je zlatar. "Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje..."

Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu što se dogodilo.

"Sjedni", rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao.

"Ti si poput ovoga prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takva može te procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?"

I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke.…

Izvor: Jorge Bucay, Ispričat ću ti priču

tekst prenesen s:Via positive

srijeda, 20. travnja 2011.

Kompulzivna radnja

Draga Marina,

pulling hair by madamepsychosis/flickr
jako me obradovao Vaš site na kojem ste odlučili podijeliti svoja znanja i iskustva s drugima. Divim se Vašoj slobodi izražavanja. Puno uspjeha nadalje!

Po preporuci svoje liječnice-homeopata od travnja o.g. prakticiram EFT. I prije otkrića Vašeg bloga osjećala sam se prilično usamljeno u vodama EFT-a.

Zanima me Vaše mišljenje vezano za simptom (blaga kompulzivna radnja petljanja po kosi) koji se vraća. Naime po primjeni terapije EFT- intenzitet padne na 0 ali se nakon određenog vremena (sati, dan/a) ponovno vrati u istom obliku: Pokušala sam mijenjati afirmaciju ali bez uspjeha.

Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru i želim Vam svako dobro! Melita


Melita hvala vam na dobrim željama i podršci, to čovjeka uvijek veseli.

Evo nekoliko pitanja koja bi vam mogla pomoći da otkrijete zašto imate potrebu „petljati po kosi“. Da biste na njih našli odgovor bilo bi poželjno da samu sebe nekoliko dana promatrate te da odgovore zapišete. Tako ćete dobiti uzorak koji će vam pomoći da nađete „temeljni uzrok“ i „repove“ koje onda možete koristiti kao izjave na kojima radite.

- Kada to radite?
- Kako se osjećate kada to počnete raditi?
- Koji se osjećaj u vama budi kada petljate po kosi?
- Što vam petljanje po kosi donosi?


Nakon toga stavite ruku na srce (srčanu čakru) i zapišite sve razloge koji vam padaju napamet zbog kojih to želite prestati raditi, tj. ne želite prestati raditi. Pritom nemojte razmišljati već spontano zapišite sve što vam padne napamet pa makar vam zvučalo nesuvislo i možda glupo :

- Želim prestati to raditi jer ….
(npr. mi je neugodno, jer mi se kosa masti, jer me ljudi čudno gledaju…)

Pa sve razloge zbog kojih to ne želite prestati raditi:

- Ne želim prestati petljati po kosi jer…
(npr. me to umiruje i treba mi, jer mi je mama, baka rekla da …, itd)

Budući da su dijelovi nas često u internom konfliktu, pa tako jedan dio nešto želi a drugi ne želi dobro je promotriti koje beneficije od neke radnje koje se želimo riješiti mi imamo. Zato vam predlažem da ispitati razloge za i protiv.

Nadam se da će vam ovo biti korisno i da ćete uspjeti.

Možete nam se pridružiti i na nekom od sljedećih seminara. Tako ćete imati prilike upoznati ljude koji su zainteresirani za tu tehniku, koristiti „posuđene dobrobiti“ i sudjelovati u grupnom radu.Za termine provjerite na blogu ili na indigo medius mailing listi.


Javite se s rezultatima.

srijeda, 6. travnja 2011.

Crtica iz prakse - Znak

fotka by Evan Islam/flickr
Klijentica koja je kod mene završila EFT seminar i pri kraju izjavila da bi rado sa mnom radila individualno, priča mi sljedeći događaj.

Nije se javila odmah već je do našeg sljedećeg susreta prošlo nekoliko mjeseci. Prisjetila se toga tijekom coachinga pa mi kaže: „Znate kada sam se definitivno odlučila javiti vam se?“

„Kad nam je podrum poplavio. Čula sam da problemi s odvodnim cijevima, kanalizacijom, podrumima imaju veze s onim što smo pogurali pod tepih, s nerazriješenim i ne adresiranim emocijama i traumama koje u sebi nosimo.

Pa kad je podrum poplavio to mi je bio znak da je vrijeme da vas nazovem i da krenemo raditi individualno. Odlučila sam se riješiti svega što mi više ne treba.“

Činjenica je da drevni narodi smatraju da je naše osobno unutarnje stanje odraz naših vanjskih prilika, osobito onih u našem domu. Uostalom Feng shui se temelji na takvim vjerovanjima.

Promatrate li vi zbivanja oko sebe, slušate li svoju intuiciju i interpretirate li zbivanja u svakodnevnom životu ?