Nothing can stop you

"No matter how things appear, Marina; no matter what you've overheard; and no matter how many people think otherwise... nothing can stop you, no one can hurt you, and you and I still have forever and ever.

Whoooohoooooooo!!
The Universe"

Kad preuzmemo tuđi teret

Jako je teško gledati kako se nama dragi ljudi muče i pate, ili kako vrte stalno iste programe. Još je teže ako ste kao ja intuitivni empat ili kako se to najčešće kod nas zove – mimoza, princeza na zrnu graška, preosjetljiva i sve u tom điru.

fotka nicole hanusek

Potreba da priskočimo u pomoć, utješimo i umirimo toliko je velika da zaboravljamo na sve ostalo. No dugoročno gledano to nije uvijek najbolji ni najzdraviji izbor za nas same a ni za naše najbliže.

Nekad glavom bez obzira uletimo u modus pomaganja, a ja to radim s bliskim i manje bliskim ljudima. Jučer mi je cura na šalteru robne kuće, u prve dvije riječi nakon razmjene pozdrava ispričala kako je kronično umorna zbog dnevne komunikacije s gomilom ljudi koja ju energetski iscrpljuje, pa se osjeća kao da joj sto godina, a nema ih više od 25.

U tim situacijama se moj unutarnji sistem automatski prebacuje na program pomagača iako mi u posljednje vrijeme kroz glavu često prolazi poruka „Prestani pomagati“ koje se više ili manje uspješno uspijevam pridržavati.

Iz robne kuće sam nakon obavljenog posla otišla ali od članova svoje obitelji teže mogu otići. Kad krenemo pomagati nerijetko na sebe preuzimamo teret koji onda nosimo godinama. Najčešće nismo ni svjesni da smo ga na sebe preuzeli već kao djeca, jer se ne sjećamo svojih postupaka i jer se preuzimanje tereta uglavnom dešava na podsvjesnoj razini.

Tuđi problemi mogu od rođenja biti dio naših života; teško ih je odovjiti od nas samih a još teže pojmiti da ih je moguće otpustiti.

Preuzimanje tuđih paketa je čin ljubavi koji za cilj ima poboljšanje života naših bližnjih. No još je veći čin ljubavi otpustiti ih jer tako oslobađamo sebe i vlasnike tih paketa.

Ideje za kucanje:

Iako sam na sebe preuzela…brige a teško mi je više ih nositi, ja duboko i potpuno podržavam sebe x3

Pa po svim točkama

Iako imam neodoljivu potrebu pomagati…
Iako se brinem … jer ga/ju volim
Iako mi je teško biti sretna kad je on/ona nesretan, ja si dajem dozvolu da sve brige sada otpustim
Iako mi se čini da nemam pravo na sreću kad je on/ona nesretna/bolesna, ja si dajem dozvolu da brige otpustim.
Biram slobodu za sebe
Biram slobodu za nju/njega
Otpuštam brige kao balone na uzici
Osjećam se slobodno
Moj osjećaj slobode prelazi na sve one za koje sam se brinula

Vezani postovi:

Tuđe emocije, moje emocije

Dnevno aktiviranje meridijana

Na ovom videu Donna Eden, autorica knjige Energetska medicina koja je i kod nas prevedana pokazuje kako aktivirati vlastite meridijane. Preporuča to raditi dnevno.

Krema za sunčanje

Naišla sam nedavno na blog Mileta Kekina na T portalu i dobro sam se nasmijala. Ima čovjek duha, to vjerojatno znaju oni koji slušaju njegovu glazbu, ja nisam od tih. No njegova vrsta humora me silno uveseljava.

Ovaj tekst nije smiješan, i nije njegov ali je sjajan podsjetnik, na ono što je u životu važno i manje važno.

Dakle dame i gospodo Mile Kekin i njegov odličan prijevoda kolumne novinarke Mary Schmich.

Neki dan sam na radiju ponovno čuo jednu meni jaku dragu pjesmu. Zove se 'Everybody’s free (To Wear Sunscreen).

Neobičan je način na koji je pjesma nastala. Radi se o uglazbljenoj kolumni novinarke Chicago Tribunea, Mary Schmich, objavljenoj davne 1997. godine. Da stvar bude zanimljivija, uglazbio ju je australski redatelj Baz Luhrmann, čiji film 'Australia' s Nicole Kidman u glavnoj ulozi trenutno igra u kinima.
Gospođa Schmich je tekst zamislila kao govor maturantima. Negdje na netu sam pročitao da joj se san ostvario kada je zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva (bivši ETF) počeo ovu pjesmu puštati prilikom svečanih promocija.

Svaki put kad je čujem spotaknem se o neku dobru misao, pa ću biti toliko slobodan da je prevedem. Malo slobodnije, naravno. Nadam se da se gospođa neće ljutiti. Znači, ovako:

Slobodno koristite kremu za sunčanje
Dame i gospodo klase '97,
Koristite kremu za sunčanje.
Kada bih vam mogla dati samo jedan savjet za budućnost, savjetovao bih vam da obavezno koristite kremu za sunčanje.
Dugoročni pozitivni učinci znanstveno su dokazani.
Ostali savjeti temelje se isključivo na mom skromnom iskustvu.
Sad ću vam dati sljedeće savjete:
Uživajte u snazi i ljepoti mladosti.
Ustvari, znate što? Zaboravite! Nećete razumjeti snagu i ljepotu mladosti dok već ne bude prekasno. Ipak, vjerujete mi, za dvadesetak godina gledat ćete svoje slike i sjećati se, na način na koji sad još ne možete ni pojmiti, kako ste dobro izgledali.
Niste tako debeli kao što vam se čini.
Nemojte se brinuti za budućnost. A i možete se brinuti. Ali znajte da je to kao da pokušavate riješiti matematičku jednadžbu žvačući kaugumu. Stvarni problemi će vas bez najave zaskočiti jednog lijenog utorka, kad se najmanje nadate.
Učinite svakog dana barem jednu stvar koja vas plaši.
Pjevajte.
Ne budite bezobzirni prema srcima drugih ljudi. Ne bakćite se s onima koji su bezobzirni prema vašem.
Koristite konac za zube.
Ne tratite vrijeme na ljubomoru. Ponekad vodite, ponekad ne. Utrka je duga, a na kraju krajeva, utrkujete se sami sa sobom.
Upamtite pohvale. Zaboravite uvrede. Ako uspijete, otkrijte i meni kako.
Sačuvajte stara ljubavna pisma. Pobacajte stare bankovne izvatke.
Istežite se.
Ne predbacujte si ako ne znate što biste učinili sa svojim životom. Najzanimljiviji ljudi koje poznajem sa 22 godine nisu znali što bi sa svojim životima. Neki od najzanimljivijih četrdesetogodišnjaka koje poznajem još uvijek ne znaju.
Konzumirajte dosta kalcija. Pazite na koljena. Nedostajat će vam jednog dana.
Možda se vjenčate. Možda i ne. Možda ćete imati djecu. Možda i ne. Možda se razvedete sa četrdeset, a možda ćete plesati dvokorak na svom platinastom piru. Što god da se dogodi, nemojte si čestitati niti predbacivati zbog toga. Šanse su vam fifty – fifty. Kao i svima.
Uživajte u svom tijelu. Koristite ga na sve moguće načine. Ne brinite što drugi misle o njemu. Ono je najvažniji instrument koji ćete ikad imati.
Plešite. Ako treba, i samo u dnevnoj sobi.
Pročitajte upute, iako ne postupate po njima.
Ne čitajte časopise o ljepoti. Samo će vas natjerati da se osjećate ružnima.
Upoznajte svoje roditelje. Nikad ne znate kad će zauvijek nestati. Budite dobri prema braći i sestrama. Oni su vam veza s prošlim vremenima i najizglednije je da će biti uz vas u budućnosti.
Shvatite da prijatelji dolaze i odlaze, ali ne puštajte one najvrednije. Potrudite se da premostite kilometre i različiti životni stil jer će vam s godinama sve više trebati ljudi koji su vas poznavali u mladosti.
Prihvatite neke istine. Cijene će rasti, političari će lagati. A čak i vi ćete ostarjeti. A kad se to dogodi, pričat ćete da su u vašoj mladosti cijene bile razumne, političari pošteni, a djeca poštovala starije.

Poštujte starije.
Ne očekujte da će vas netko izdržavati. Možda imate dopunsko osiguranje. Možda imućnog partnera. Ali nikad ne znate kad će netko od njih bankrotirati. Pazite čiji savjet prihvaćate i budite strpljivi s onima koji ih nude. Dijeljenje savjeta je oblik nostalgije. Kao kad iščeprkate neku kramu na krupnom otpadu. Obrišete je, prefarbate ružne dijelove i prodajete za više nego što vrijedi.
Ali vjerujte mi ono o kremi za sunčanje.

Eto.
Znam da će neki reći da gospođa Schmich ovdje otkriva toplu vodu, ali mislim da se nije loše s vremena na vrijeme podsjetiti na važnost tople vode.
I kreme za sunčanje, naravno.

Blog te mazo

Udahni, izdahni i priznaj: bojim se

Strahovi su poput dosadnih rođaka. Nemoguće ih je zauvijek izbjegavati ili se pretvarati da nisu tu. Jer oni su pravi gnjavatori - stalno su nam za petama.

Foto: remisvelisque/Flickr

Tjeskoba je nalik golemom neuzemljenom mentalnom naboju, otprilike kao ogoljela električna žica koja se njiše po zraku. A strahove bi, pak, mogli usporediti s dosadnim rođacima koje ne možemo zauvijek izbjegavati ili se pretvarati da ih ne vidimo. Prije ili kasnije osvanu nam opet na vratima.

Njihovo ignoriranje ili prikrivanje troši goleme količine energije, a kako su zabilježeni u našem polju, kao i svi drugi osjećaji i stanja u kojima se nalazimo, emitiramo ih kao radio valove. Ljudi s kojima dolazimo u interakciju na njih reagiraju, i kao u dobro orkestriranoj predstavi, često nam ih svojom reakcijom uprizoruju.

Sonia Choquette, doktorica metafizičkih znanosti, spisateljica i radijska voditeljica (Trust your vibes na Hay House radiju) tvrdi kako je puno lakše strah na glas priznati, nego li ga potiskivati. Zajedno s riječima "bojim se", energija prethodno uložena u potiskivanje se oslobađa, a strah najčešće rasplinjava.

S time bih se složila, pod uvjetom da se taj čas ne nalazimo u igranju uloge žrtve jer takvo priznanje može dovesti do suza i raspada sistema. OK, dobro, to je ženska reakcija. Što u tim situacijama čine muškarci, ne znam, jer njima je kulturološki plakanje zabranjeno.

Na početku karijere, Sonia je svojoj mentorici koja ju je ohrabrivala da se uhvati pera, objašnjavala da nije u stanju pisati i da ne može biti spisateljica. Naime, još u školi učiteljica ju je uvjerila da pisanje nije zanat kojim bi ona mogla zarađivati za kruh. Mentorica joj je odgovorila: "Naravno da možeš pisati, no prvo si dozvoli da budeš loš pisac". Očekivanja koja su ju pritiskala su splasnula, a Sonia je počela pisati. Napisala je i objavila brojne knjige.

Evo jedne njezine vježbe za smanjivanje tereta vlastitih očekivanja, tjeskobe i straha prije nekog važnog zadatka:

• udah na nos, izdah na usta, i tako nekoliko puta

• osvrnite se oko sebe i počnite imenovati stvari, životinje, biljke ili ljude u vidokrugu. Na primjer: zelena stolica. Pređite pogledom preko njezinih rubova, sve ih primijetite, a onda pređite na drugu stvar, i tako minutu-dvije.

• stavite ruku na područje srca, duboko udahnite, sjetite se da volite ono što radite i umjesto da se uvjeravate u to kako vi to možete, kako to nije ništa strašno, kako to svaka šuša može, i kako bi, dovraga, u ovim godinama već trebali ili morali moći ovo ili ono, jednostavno si priznajte da se bojite. I onda učinite to što ste naumili.

Vježba je efikasna i široko primjenjiva. Uostalom, sastavni je dio Metode, glumačke tehnike Leea Strasberga.

Za inspiraciju pogledajte ovaj video i poslušajte što Sonia kaže o strahu.