Zašto ne volim jutra

Tečaj pjevanja u 10 ujutro

Petak je a ja brinem da se neću moći ustati dovoljno rano da u ponedjeljak stignem na radionicu pjevanja na koju sam se prijavila i koja bi me veselila. Pričam to svojoj prijateljici Eleni koju sam stekla tijekom brojnih edukacija koje sam kao coach pohađala. Elena je coach i terapeut.

Koji je tvoj problem s ustajanjem? 

Ne znam, osjećam se izloženo, bez kože.
Gdje točno u tijelu?
Posvuda, osjećam se olovno.
Opasno je iz nekog razloga.
Zašto je opasno?
Joj, pa nemam pojma, mislim si, kud si me sad dohvatila. Ne znam.... blank!
Baš mi ništa ne pada na pamet, osim da se tako osjećam kad moram na neke pretrage u zoru, pa osjećam zebnju oko srca kao što sam osjećala zebnju s nedjelje na ponedjeljak kad sam bila u udruženom radu.
Ne znam, ne da mi se to više.

Bam, bam, bam... ustajte

I onda mi se odjednom pred očima ukazala slika oniže sredovječne žene, kovrčave kose i krumpirastog nosa koja lupa po vratima naše spavaonice.
 

Nisam bila u vojsci ali sam pet godina provela u internatu u Iranu. Sama bez igdje ikoga. Ne znajući jezik niti zašto moram biti tamo. Imala sam 11 godina i svako jutro je časna a kasnije Mme Noubar lupala po vratima i tjerala nas da ustanemo. Koji horor! Iz svijeta sna i neke prividne zaštićenosti, nasilje, prisilno i grubo buđenje. Ustaj, kreći, brzo...ili slijedi kazna neke vrste.

Ne sjećam se koje je Elena pitanje postavila i kako me točno do toga dovela, ali mi je pomogla da se sjetim te traume koja u meni živi od moje 11 godine. Jutro je opasno, ispada da je to zapis na mojim zidovima, kako se to u EFT-u zove. Jutro je opasno jer nemaš izbora, jer si iz toplog kreveta, koji je meni tada bilo jedino utočište od sve te strahote, izbačen naglavačke, u vojničkom stilu, grubo, nasilno i bez trunke poštovanja prema onome što jesi i gdje si prije toga bio.U svijetu snova, kod svoje kuće, s mamom,tatom i bracom. Bam, bam, bam...ustaj!!!

Bile male ili velike traume...sve su to traume

Traumu ne uzrokuje samo automobilska nesreća. Traumu doživiš i kad se netko izdere na tebe, kad si ranjiv i mali a nemaš nikog svog tko bi te zaštitio, čuvao i branio.

I tako se iz jednog razgovora dvije prijateljice i kolegice dogodilo to da sam ja otkrila zašto ne volim jutra, zašto su mi zastrašujuća.

Hvala ti Elena, puno si mi danas pomogla, odličan coaching, odlična ad hoc terapija. Sad kad smo otkrile temeljni uzrok moje antipatije prema jutrima, mogu tu traumu do kraja počistiti s EFT-em i promijeniti uvjerenje iz jutra su opasna, u jutra su divna, vesela i inspirativna! Zapravo u što god poželim.
 

Popričavanje

Hiper Hashi

Popričavanje je riječ koju sam izmislila kad sam prošle godine bila u fazi Hiper Hashija. Ne samo da sam užasno puno pričala, već sam pričala gotovo  svakodnevno s nepoznatim ljudima. Nije karakteristično bilo za mene, ali mi se svidjelo. Hiper Hashi je prošao, ostao je samo Hashi ali mi je drago da se ja kao jedna introvertna osoba i dalje popričavam s ljudima. Glagol je povratan - 
popričavati se.

Popričavanje   

Je ko' neki chit chat, ali nije to. Taj chit chat ili ćaskanje mi ne ide i ne volim ga nikako, ne znam to, neugodno se osjećam, pogotovo kad se to od mene očekuje. Među nepoznatim ljudima, na prijemu, tulumu ili sličnoj nekoj prilici

Popričavanje je drugačije. Spontano je, toplo je, nekako ljudski. Neobavezno i zdravo.

Krasna Vam ova haljina

Hodam danas po Nami. Iz suprotnog smjera mi dolazi starija gospođa koja na sebi ima slatku ljetnu haljinicu. A iz mene izleti - "Moram Vam reći da Vam je haljina preslatka" i to je sve. Gospođa se radosno osmjehnula, meni je bilo toplo oko srca i svatko je nastavio svojim putem.

Popričala sam danas i s prodavačicom u Nami kod koje sam prije nekih mjesec dana kupila sandale. Popričavat se može samo kad si autentičan. Ništa ne tražim, ništa ne nudim, kao na vježbi s Method actinga. Ja autentična, prodavačica autentična. Priča mi ko' svojoj najbližoj o uvjetima rada u Nami i drugim sitnicama koje je ja zapitkujem. Jer zapitkujem, nekad i osobne stvari ali kad ta pitanja dolaze s tog mjesta autentičnosti ljudi to osjete i ne smeta ih.

Peseki i Podravina  

 

Najslađe današnje popričavanje je bilo s dva čovjeka koja su sjedila na klupi a ispred njih kolica s tri mala pesa. Ja dolazim, već umorna od hodanja, u ruci sladoled iz Vinceka. Ugledam peseke, stanem i rastopim se u sekundi. Zametnem razgovor sa starijim od dvojice, a onda ispalim "Mogu sjesti k vama?" Razmaknu se oni odmah, i ja se ubacim u sredinu".

Ja sam jela sladoled, ispitivala ih o malcima. Oni su pušili a Željko mi je odgovarao na pitanja. Saznala sam da Željko (stariji) svira i pjeva i ima svoje video uratke na You tubeu, da je operirao kičmu i da skuplja pese po gradu k'o moja prijateljica Maja. Mlađi je dugo šutio ali kad smo krenuli o poljoprivredi a ja spomenula svoje rođake u Podravini, odjednom je dig'o glavu i krenuo pričati da je i on iz Šemovaca, da je tamo otišao kad je navršio 18 godina i da se trebao oženiti za jednu curu. No deal je propao jer je ona bila oštrokondža i nije se predomislio ni kada je njezin otac na njega htio prepisati trokatnicu na moru.

Sveukupno sam se danas popričavala sa 6 osoba i bilo je baš zabavno.

Popričavate se Vi tak s ljudima?

EFT - radim sebi tretmane s namjerom da mi se tijelo aklimatizira na ove vrućine.

Ne želi se više družiti sa mnom

Prijateljica koju volim mi je nedavno poslala nekoliko SMS poruka o tome kako se više nema namjeru družiti se sa mnom, jer joj smatra ona, ne posvećujem dovoljno vremena. Ništa mi nije bilo jasno; jedva sam je nagovorila da se nađemo kako bih podrobnije saznala o čemu se zapravo radi.

Mislim da se moja prijateljica Ana osjećala jako povrijeđnom, iako mi to nije mogla priznati pa mi je tijekom kave na kojoj smo se našle kao iz rukava nabrojala sve moje probleme, sukobe i tegobe o kojoj sam joj tijekom našeg druženja pričala, kao dokaz moje problematične ličnost te mi je predložila da to idem lijepo riješiti na nekoj terapiji, kao što je to ona učinila.

Ne moram govoriti da sam bila, povrijeđena, šokirana i da sam u tom stanju još uvijek. Tj. šokirana više i nisam ali sam još uvijek povrijeđena. Any advice for me?

Loša prijateljica

Sve se mijenja pa tako i vibracija naših prijateljstava a i mi sami. Takve povrede najčešće proizlaze iz nezadovoljenih potreba, koje prema socijalnom kodeksu našeg društva nisu važne. Važne su potrebe onog drugog, a ne naše vlastite. Krenete li se baviti svojim potrebama optužit će vas da imate viška vremena da se bavite sobom ili da ste sebični ili nešto u tom điru.

No kada ne znamo koje su nam potrebe onda ih ne možemo niti zadovoljiti a kada ih ne možemo ili ne znamo zadovoljiti onda postajemo nesretni, frustrirani i bijesni. Osim toga očekujemo od ljudi da ih oni prepoznaju, a ako to nisu u stanju tada ih imamo tendenciju otpisati jer držimo da nas ne vole dovoljno jer inače bi to mogli.

Nedavno sam ponovno naišla na Rosenbergovu Nenasilnu komunikaciju pa sam inspirirana time naručila knjigu „Being genuine, stop being nice, start being real“ belgijskog autora Thomasa d'Asembourga-a u kojoj on piše o takvom načinu komuniciranja, zadovoljenju vlastitih potreba i slušanju s empatijom; komponentama nenasilne komunikacije koje nam omogućavaju da skladno živimo sami sa sobom i sa drugim ljudima.

Ali da se vratim vašem problemu…Meni se čini da problem proizlazi iz nezadovoljenih potreba vaše prijateljice, a kako ćete to riješiti ovisi o vama. Ja bih sjela u miru i porazgovarala sa sobom da vidim želim li nastaviti s tim druženjem ili ne. Pritom imajte na umu da sva prijateljstva nisu predviđena da traju čitav život. Da znam, zvuči možda grubo, ali govorim iz iskustva. Mijenjamo se, kao i naše potrebe.

P.S.Ovdje možete skinuti hrvatski prijevod knjige Marshalla Rosenberga Jezik života koji donosi Centar za mir.

Strah od letenja

Emisiju 8. kat "Modernim tehnikama" u kojoj radimo na strahu od letenja pogledajte u pon.12.03.12.  na I programu HTV-a u 18.21h ili ako je propustite ovdje

i pronađite emisju u meniu koji će se otvoriti

O nadolazećoj radionici "Rješavanje strahova s EFT-em" informirajte se ovdje

 fotka  Goorle images  Boeing

Kada sjednete u avion ili samo pomislite na let, srce vam počne lupati i imate osjećaj da će vam iskočiti iz grudi? Grlo se stegne i jedva dišete, ruke se preznojavaju.

Nisi se bojala?

Prije nekoliko dana na pauzi Methoda pokazuje kolega na moju tabakeru i pita gdje sam je kupila. „Ne sjećam se više, stara je, ali mislim negdje u Francuskoj“ odgovaram. Prilika da me on i drugi kolega uzmu u đir . „Aha, a tamo si došla iz Londona, pa malo InterRail i tako…“.

Zabavljam se i uzvraćam u istom tonu, pa velim „Ma dečki, pa nisam se ja vozila InterRailom nego avionom; i to od desete godine“.

„A nisi se bojala?“ pita onaj meni s desna.

To mi je pitanje prilično iznenadilo. Ja nasreću taj strah nisam nikada upoznala. I zaboravila sam na tu priču sve dok prijateljica koja se upravo vratila iz Tirane nije na kavi ponovno potegnula problem straha od letenja. „Eh, jel' se može s EFT-em riješiti strah od letenja? Sad sam putovala s četvoro ljudi koji se strašno boje“, raspitivala se Lana.

Šareni korijeni straha od letenja

Jedna od njih se nije bojala letenja prije rata ali se nakon rata počela silno bojati. Druga pokušava na sve načine organizirati putovanje tako da izbjegne vožnju avionom dva puta u istom danu; a kada je to moguće putuje vlakom.

Da bi se za vrijeme leta smirila pije Xanaxe, a onda joj trebaju dva dana da dođe k sebi. Prilično nezgodno jer najčešće putuje poslovno pa mora normalno funkcionirati.

Treća osoba je njezina kolegica koja se za vrijeme čitavog leta držala za čovjeka kojeg je tek upoznala u avionu; a četvrti muškarac se boji još od djetinjstva. Otac mu je bio veleposlanik, pa su roditelji često putovali, a on je strepio da se s puta neće nikada vratiti. Čovjek živi u Švicarskoj i često dolazi u Zagreb posjetiti mamu koja je u godinama. Najčešće automobilom iz Ženeve.

Velike su muke ljudi koji moraju putovati i nemaju drugog izbora no letjeti avionom. Nalaze se zarobljeni u zraku, u skučenom prostoru čelične ptice, i satima umiru od straha. Svima koji se boje takvog putovanja život je zakompliciran,  posebno ako im posao zbog toga trpi.

Slagalica

Da bi se na taj problem primijenio EFT, strah se, ako je to moguće, prvo treba locirati a onda raščlaniti na aspekte koje možete zamisliti kao sastavne dijelove problema, nešto kao dijelove slagalice.

Kada se strah prvi puta pojavio, koje su osobe, slike, iskustva, emocije, zvukovi,  osjećaji u tijelu za njega vezani.

Neki od mogućih aspekata:

• vožnja prema aerodromu (ili zračnoj luci)
• prijava, gužva, kontrole razne
• ograničeno kretanje
• skučenost prostora; mirisi i zvukovi u avionu
• polijetanje
• sumnja u stručnost pilota
• turbulencije
• propadanje
• pad aviona s goleme visine
• slijetanje
• strah od napada panike i gubitka kontrole
• klaustrofobija
• strah od straha

Ako vas zanima kako smo radili na strahu od letenja, provjerite blog krajem sljedećeg tjedna. Do skora. Naravno ako ne stignete na radionicu "Straha" uvijek se možete javiti za individualne tretmane, jer sa strahom ne morate živjeti.

Marina Katarina Grgić

Snimanje je gotovo, čekamo emitiranje

Make-up room,

lonelyplanetimages.com

Oni koji prate blog i koji su na mojoj mailing listi znaju da sam kao EFT praktičar bila pozvana u emisiju Danijele Trbović, 8. kat,  te da sam tražila osobu koja bi bila voljna biti moj klijent i riješiti se nekog svog velikog straha. 

 Snimanje je gotovo, čekamo emitiranje

I eto konačno su sve kockice uklopljene u prilog. Završili smo snimanje. Selekcija i pronalaženje klijenta  je jako dugo trajala. Moram reći da sam bila iznenađena jer sam imala dojam da se ljudi rado pojavljuju na TV ekranima.

Mene je urednica gđa Nataš Kolbas Kraljević kontaktirala negdje polovinom siječnja, a klijenta smo našli dan, dva prije početka snimanja prošli tjedan, krajem veljače. Naporno i stresno za one koji se time, kao Nataša bave svaki dan.

 

Emitiranje bi se trebalo dogoditi tijekom sljedećeg tjedna.

 Nevidljiva ekipa

Mi gledatelji nemamo pojma koliko je složeno snimanje takvih emisija. Barem ja nisam imala. Na emisiji radi cijela četa ljudi. Osam je urednika zaduženo za osmišljavanje priloga ili čitavih emisija. I to je golema količina posla. Učinilo mi se da je najteže iskoordinirati sve sudionike, pronaći temu emisije, pa onda za nju pronaći kvalitetne goste koji osim svega jesu voljni nastupati na TV-u.

Uz njih su tu i režiseri, tonci i gomila ljudi u studiju koji paze da ste ozvučeni, da se nalazite na pravom mjestu.  Na studijskom snimanju sudjeluje i 120 statista/gledatelja koji su već gotovo postali  dio HTV ekipe.

  

 Danijela odlično pliva u gomili podataka

Kad urednici poslože sve kockice emisije onda tek kreće snimanje u studiju gdje nastupa Danijela. Njoj urednici dan, dva ranije šalju sinopsis. Kaže Danijela da je to kao da joj uštekaju USB, i krenu je filati s podacima.

Prije nego li krene u sljedeće snimanje sve podatke iz već snimljene emisije mora izbaciti iz glave da bi mogla zapamtiti nove. I tako svaki dan, osim vikenda pretpostavljam.

No vikend nije i za urednike; oni zapravo nemaju radnog vremena. Mi smo jednu subotu, u rano poslijepodne snimali dio priloga na Plesu. 

Ne smijem reći ništa više osim da smo letjeli

Za sada vam ne smijem reći više. Moram pričekati emitiranje emisije. No prišapnut ću vam samo da smo letjeli avionom, malim avionom. Kažu da je bila Cesna. Dalje gledajte. A za točan datum emisije provjerite na blogu.