ponedjeljak, 8. rujna 2008.

Umro je Dino, ma kako umro???!!!!



Ova je za Dina


Na povratku s Jaruna svratila sam do tete koja je bila kod sestre u posjeti. Nakon što smo razmijenile novosti i raspravile boljke došli su na red i mrakovi iz Dnevnika koji teta redovno gleda, pa i u nekoliko varijanti.

Pa će ona: i eto umro je Dino Dvornik; ja ne reagiram na prvu već ko' u crtiću tek nakon nekoliko sekundi: Dino, ma koji Dino? Dino Dvornik, potvrđuje teta! Ma koji Dino Dvornik? opet ja u nevjerici pitam (Mislim si teta je možda pobrkala Dvornikove, iako je Boris Dvornik, na kojeg sam na tren pomislila isto ove godine umro).

Pa onda: Pa kako Dino Dvornik, pa on ima 35/40 godina???
Teta: 44
Ja: Pa svejedno zašto je umro, kako umro?

I tako u nedogled.

Nisam ni sama sigurna zašto ovo pišem, jer nemam ništa baš previše umno za reći, već samo da bih željela da nam je priroda ugradila neki čip pa da smo svjesniji da nam se život u sekundi može promijeniti ili ugasiti.

Ne bojim se smrti ali bih voljela da sam svjesnija svake sekunde svog života, svakog udaha, mirisa, koraka. Možda bi to bilo previše informacija i možda bi nam se mozak pregrijao kad bi to tako bilo, ali svejedno, da je u temeljnom softveru ugrađeno više svjesnosti o efemernosti ljudskog života mislim da bi ga doživljavali dragocjenijim.

A ovako …

A Dinu želim lakoću bivanja s one ne fizičke strane života koju možda nije imao u ovom životu, u fizičkom obliku.

ponedjeljak, 1. rujna 2008.

Kad je svemir tako obilno obdario prirodu kako to da mi ljudi vjerujemo da za nas nema dovoljno...?

Kad je svemir tako obilno obdario prirodu kako to da smo mi ljudi stalno u nekom manjku?


Skinula sam sinoć jedan „add on“ – Stumble (to stumble upon= popiknuti se na nešto, naići na nešto) za Mozillu Firefox koji u posljednje vrijeme koristim i krenula se zabavljati s njim. Jedan od privh siteova na koje sam naišla je Landscapes 2.0 s nevjerojatno lijepim, plastičnim i nekako života punim fotografijama.


To me na određen način dozvalo i prizemljilo, mislim na fotke naravno, pa sam se zapitala: ako je svemir tako obilno obdario prirodu kako to da smo mi ljudi stalno u nekom manjku?


Dmitry Lyalin & Julia Razumeeva
Kolsky


Pa i mi smo dio tog istog svemira, a stalno smo u grču (niti mene to stanje ne zaobilazi) nemamo dovoljno, živimo u strahu da neće biti dovoljno ovoga ili onoga, da nemamo pravo imati dovoljno. Kako je to moguće, gdje je greška, zašto nam činjenica da smo okruženi obiljem i da je ono tu i za nas ne sjeda u kosti?


Ovo posljednje je retoričko pitanje, ja na njega nemam odgovora ali u pomanjkanju istog vrtim si slike sa Ladscapes sitea i pokušavam tome doskočiti. Probajte i vi, možda vam se svidi.

srijeda, 30. srpnja 2008.

Zijevanje

Jedna od fizičkih reakcija koja mi najčešće signalizira da nešto nije u redu je nemogućnost punog udaha i/ili zijevanje. Pod „nije u redu“ podrazumijevam više mogućih situacija: prepeglala sam se (kao što kaže moja prijateljica Jelena) tj. nisam se zastupala na primjeren način, u društvu sam s nekim tko emitira negativnu vibru, ili je neka vrst energetskog vampira.

Kao i osjećaji naše nam tijelo daje signale koje smo mi uspješno naučili ignorirati. Kad ne znam koja je poruka, ili kada je ignoriram problemi s disanjem se nastavljaju. S vremenom sam otkrila da si mogu pomoći s EFT-em.

Obično krenem ovako:

KT: Iako ne znam zašto ne uspijevam potpuno udahnuti,
ja duboko i potpuno prihvaćam sebe x3

pa po svim točkama:

ne mogu udahnuti
zijevam jer mi nedostaje zraka
nešto nije u redu, a ja ne znam što
ne mogu udahnuti jer sam se negdje prepeglala, opraštam si.

Nakon tih nekoliko rundi obično mi sine o čemu se radi. Krug se zatvara a ja u 99 % slučajeva dolazim do spoznaje da sam sama uzrokovala tegobu tako što nisam poštovala svoje potrebe.


Technorati Profile

četvrtak, 24. srpnja 2008.

Slijedite svoje osjećaje dovest će vas do blaženstva

Slijedite svoje osjećaje dovest će vas do blaženstva

Još jedan iz reda „Yubito“ videa Abraham Hicksa, kao sjajan podsjetnik koji nam može pomoći da se vratimo na pravi put kad s njega u trenutku ne pažnje sletimo i onda dugo, dugo ostanemo jer nam svakodnevne zvrčke i zbivanja otimaju svu raspoloživu energiju.

Uzmite 5 minuta pauze i pogledajte a posebno poslušajte Abrahmove mudre riječi

"Follow your bliss"

Uživajte

Marina

četvrtak, 17. srpnja 2008.

Pusa za Maju

Krajem prošle godine organizirala sam nagradnu igru „Šalji dalje“ na kojoj je pobijedila Maja koja se obavezala da će volontirati u Domu za starije i nemoćne. Nagrada je bila besplatno sudjelovanje na seminaru EFT I. Prije nekoliko dana Maja se javila s vijestima o svojim volonterskim aktivnostima i načinu na koji primjenjujem EFT. U nastavku je sadržaj njezinog emaila:


Bok Marina,

htjela sam Vam se javiti sa nekoliko lijepih informacija.

U nekoliko navrata sam radila tapkanje sa osobom u Domu za starije i nemoćne koju posjećujem unazad pola godine. Osoba je kvadriplegičar i 50 godina u kolicima. Neugoda takve pozicije je velika. Pokušali smo u nekoliko navrata tapkanje i osoba je ispred mojih očiju poprimala mirniji pogled i osmjeh na licu. Iako nije razumjela što ja to njoj radim, nakon tapkanja sam dobila veliki zagrljaj i pusu. :)

I još nešto... Moja mama je prije 10 godina imala rak dojke.
Kontinuirano prati markere i svako toliko ide na terapije kada se markeri povećaju. Uskoro će na kemoterapiju. Kada su joj napravili pripremu za kemoterapiju imala je fizičku reakciju visoke temperature i pečenja u leđima. Napravili smo nekoliko runda tapkanja i pečenje je nestalo, izrazito se opustila i zaspala, a ujutro više nije imala ni bolove ni temperaturu.
Prenijela sam joj znanje tapkanja i sada sama radi procedure.

Zahvalna sam na EFT-u :)
Također, napravila sam jednu rundu na sestri koja je bila uplašena i uznemirena maminom bolešću. Nakon tapkanja je osjećala mir.
EFT je zaista moćno sredstvo i zahvalna sam što pomaže.
zahvalna sam što je jednostavni i što ne zahtjeva velika znanja nego samo predanost.

Pozdrav od Maje